Jutarnji kolegij o prvim iskustvima djece i učitelja pod maskama

Počela je izazovna i nepredvidiva školska godina. Kakva su prva iskustva djece i profesora o nastavi pod maskama, hoćemo li ostati u školama ili se vraćati pred kompjutore...

U emisiji Dobro jutro, Hrvatska o tome su razgovarali Dubravka Brezak Stamać, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, Ljilja Vokić, bivša ministrica prosvjete i športa, Ružica Kežman, profesorica u Centru za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj", voditeljica Odsjeka osnovne škole i integracije. Znakovna prevoditeljica bila je Marija Šoić.

Putem Skypea uključio se prof. Neven Budak, koji je u vladi Zorana Milanovića vodio projekt obrazovne reforme.

Brezak Stamać uvodno navodi kako su premijer Andrej Plenković i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs vrlo hrabro i artikulirano rekli - Nastava počinje, djeca se vraćaju u školske klupe.

- Maske su, nažalost, realno stanje, Covid koliko god bio nadrealan, je realno stanje u kojemu živi svijet. Škola je nešto što se ne može ignorirati. Stoga mislim da će maske skidati i stavljati ovisno o epidemiološkoj situaciji, rekla je.

Ljilja Vokić navodi kako misli da je dobro da djeca idu u školu.

- Neposredni kontakt je iznimno bitan i stvara jedan drugačiji osjećaj i osjećaj sigurnosti, nego kad su djeca doma. Online nastava je teška za nastavnike, tu nema dvojbe.

Jedna od učiteljica mi je rekla, dodaje, ako nastava ponovno bude online, ja ću napustiti školu, jer zbog komunikacije s učenicima i roditeljima, nemate nikakvog svog komoditeta.

- Mislim da je dobro da djeca u srednjoj školi nosi maske, ali vidim da ne nose svi, ali za osnovnu školu mislim da ne bi trebalo, rekla je Vokić.

U školi "Slava Raškaj" teško je održavati nastavu pod maskama s djecom s komunikacijskim teškoćama i razvojnim, rekla je Kežman.

- Mi učitelji skidamo maske. Ja sam gluha i čitam s usana. Razrednu nastavu s učenicima mojeg nižeg razrednog odjela sam organizirala dobro, u učionici bez maske. Predajem matematiku u višim razredima i gluhim i čujućim učenicama. Mi svi funkcioniramo učitavanjem s usana i prevođenjem na znakovni jezik. Naravno, uz pridržavanje propisanog distanciranja, rekla je.

Budak smatra kako je teško reći koje rješenje je najbolje jer to ovisi o svakoj pojedinoj školi.

- Škole koje imaju malo učenika trebale bi održavati nastavu bez maski, ali ima škola gdje je to nemoguće. Ali uvijek se postavlja pitanje što je veća šteta, a što je veća korist. Ako nošenje maske uzrokuje neke psihičke tegobe učenicima, trebalo bi to vidjeti, a ne da netko eventualno razboli, ističe Budak.

Nošenje maske i nakupljanje bakterija koje mogu uzrokovati upalu plućne ovojnice, koja bi mogla biti i gora od bolesti COVID-19, komentirala je prof. Mirjana Turkalj iz bolnice Srebrnjak.

- Odgovor nije jednostavan. Bio bi jednostavan kad bismo s nošenjem maski zaustavili sigurno širenje virusa. Situacija je različita od škole do škole i preporuke treba organizirati prema uvjetima. Škola s pet učenika nema iste uvjete kao razred s 25 učenika. Razred od 30m2 ili 50m2 nema jednake uvjete.

U situacijama gdje su učenici u bliskom kontaktu i duže borave, treba preporučiti nošenje maski, ističe Turkalj.

- Maske nisu apsolutna zaštita, posebno platnene maske. Jednokratne kirurške maske se moraju redovito mijenjati, moraju se stavljati i skidati čistim rukama. Ne trebamo biti opsesivni da ćemo noseći maske biti sigurno zaštićeni.

Maska koja se nosi dulje nego što treba, maska koja je kontaminirana, dakle, maska koja je puna bakterija definitivno više šteti nego koristi. Roditelji moraju preporučiti djeci da imaju dvije maske, čim se navlaži, ona šteti i može postati izvor zaraze respiratornim bakterijama, istaknula je Turkalj.

Osim štete ili koristi od nošenja maske, o izgubljenoj godini zbog štrajka učitelja i koronakrize, državnoj maturi, online nastavi, reformi školstva, te koliko su učenici s teškoćama oštećeni u ovoj situaciji poslušajte ovdje: