Nasilje skriveno u četiri zida, svjedočanstvo žrtve

Nacionalni je dan borbe protiv nasilja nad ženama. Unatoč tomu što se o tom problemu govori više nego ikada prije, podaci i dalje zabrinjavaju. Slučajevi nemaju prioritet u rješavanju pa je i postupak dugotrajan i mučan. Nemamo ni dovoljno sigurnih kuća, u cijeloj ih je državi samo sedam. Donosimo svjedočanstvo jedne od žrtava.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Nasilje nad ženama i djecom eskaliralo

- Misliš da to nije nasilje, da to tako treba. Pet godina me zvao da sam budala. Morala sam pisati svaki dan što sam kupila, koliko je koštalo, što je bilo i koliko je ostalo. Cijelu moju trudnoću nije sa mnom razgovarao. Mene najmanje boli ta tuča, to čovjek nekako najlakše prođe.

Gospođa Lorena više od 40 godina trpjela je sve vrste nasilja - fizičko, psihičko, ekonomsko. Odnedavno je u skloništu za žene žrtve nasilja.

- Toliko sam povrijeđena da se jednostavno bojim. Najrađe sam u zatvorenom prostoru, sigurnost kad sam zatvorena, kaže.

Nasilje se skrivalo u četiri zida. Ipak, gotovo je nevjerojatno da tolike godine nitko nije vidio da nešto ne valja. Susjedi, rodbina, prijatelji - nasilje treba prijaviti!

- Ja znam da se mnogi građani boje prijaviti zlostavljača, da se ne žele miješati, ali postoji recimo na MUP-ovoj stranici aplikacija red button, anonimna prijava, kaže Anita Gračan, policijska službenica za nadzor, planiranje i prevenciju PU karlovačke.

Jer ne mogu svi poput Lorene skupiti hrabrost i snagu za odlazak.

- Problem je ženi prijaviti nasilnika kada je u zatvorenom stanu ili kući s nasilnikom, a ne zna što će se desiti kad ga prijavi. Hoće li imati mjesto u skloništu, hoće li joj netko vjerovati i hoće li biti sigurna, kaže Mirjana Duduković, predsjednica Ženske grupe Korak, Karlovac.

Lorena je učinila prvi korak. Potražila je pomoć, naručila se za liječnički pregled. Osvijestila problem, a možda nekomu i pomogla da učini isto.

- To da mislite da ste vi krivi, to da mislite da to tako treba, mislim da to nitko ne treba proći. Da nije nitko zaslužio, kaže Lorena.



O problemu nasilja nad ženama uživo je za središnji Dnevnik HRT-a razgovarala reporterka Jelena Bokun s psihologinjom prof. dr. sc. Marinom Ajduković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

U posljednjih dvadesetak godina, smatra Ajduković, u Hrvatskoj je postignut veliki pomak u borbi protiv nasilja, no i dalje imamo mnogo prostora za unapređenje.

- Recimo, prije 10 godina smo puno više ulagali u pravu međuresornu suradnju, radili smo zajedničke edukacije za policiju, pravosuđe, sustav socijalne skrbi. To nije bila koordinacija na papiru. Nažalost, danas kada gledamo puno ovih velikih, teških slučajeva nasilja - vidimo da izostaje prava koordinacija, kazala je Ajduković.

Prije 10 godina, dodala je, imali smo i bolji sustav rada s počiniteljima nasilja u obitelji.

- Naime, ono što žene, žrtve nasilja u obitelji u suštini žele je život bez nasilja. Ne žele nužno da partner ode. One samo žele partnera s kojim mogu živjeti jedan mirni život, rekla je prof. Ajduković.





To je nešto, napomenula je, što je potrebno regulirati. Kao sadašnji napredak u odnosu na situaciju od prije desetak godina, izdvojila je:

- Imamo više skloništa, bolja je pravna regulativa - iako nije još uvijek savršena, skloništa imaju mirniji život što se tiče financiranja, ali nekako ja imam dojam da smo došli do nekog platoa, da smo već nekoliko godina na istoj razini i da je sada nužno ako zaista želimo kao društvo promicati jednu ne toleranciju na nasilje u obitelji - da trebamo napraviti jedan značajni pomak.

Taj pomak prof. Ajduković vidi u "koordinaciji koja nije na papiru".

- U to se treba ulagati, za to treba vrijeme, posvećenost, za to treba zeleno svjetlo nadležnih na višim razinama da se otvori prostor za radnog vremena za takvu suradnju, rekla je Ajduković.

- Drugo, treba nam jedna ozbiljna edukacija. To nije edukacija da sjediš šest sati i slušaš da ti netko priča o dinamici partnerskog nasilja, pravilnicima, protokolima. Ono što nama treba je jedna veća osjetljivost u praksi, komunikacija, dodala je prof. Ajduković.

Na temelju nedavnog istraživanja, kazala je, uvidjeli su da žene žrtve nasilja doživljavaju nerazumijevanje, podcjenjivanje nasilja, izjednačavanje žrtve i počinitelja - a to, naglasila je, niti jedna žena ne bi smjela doživjeti.