Objesi Zimmer frei...

Ono čega smo još bojali ovo ljeto bila je pusta i prazna obala, pa su, kad je došla turistička sezona, i mjere popustile. Jer od nečega se mora živjeti, a bez turističkih prihoda, teško. Ipak, ove godine naučili smo važne lekcije, između ostalih i koliko je turizam nesiguran igrač.

Novinarka HRT-a Karmen Šore cijelo je ljeto pratila sezonu u Splitu, točnije, sudbine trojice ljudi koji žive od turizma. Evo kako je prošlo njihovo ljeto, čemu su se nadali i što se na kraju ostvarilo.

- Jako me razveselilo kada je neki dan netko na društvenim mrežama objavio mean na kojemu kaže da ne može vjerovati da je netko platio za doček ove godine, kaže Ivica Profaca, turistički vodič.

- Imamo samo dvije opcije: otvoriti ili ne otvoriti. Da vam iskreno kažem - ja sam bio protiv, a supruga za i ona je tu nekako prevagnula, ja sam rekao ok, govori Ćiro Sabljić, vlasnik hostela i restorana.

- Ovo je moj život i ovo je jedino što znam raditi i što radim cijeli život i koliko se god mogu zaduživat ću se. Zaduživati i oporavljat ću se koliko god treba, ali da je teško - teško je, kaže Vinko Radovani, vlasnik konobe.

- U jednom tekstu prije par godina ja sam zloglasno prognozirao da bi nam se moglo lako dogoditi da se ta velika razvojna nada na koju smo stavili sve karte - a to je turizam - da se izjalovi. Međutim, moram priznati da nisam očekivao da će se dogoditi tako brzo, odnosno da će virus tako brzo pokazati koliko je to opasno visiti na jednoj žici, kaže Jurica Pavičić, pisac i kolumnist.

Lipanj, 2020. - surova realnost

- Nas je lani bilo sve ukupno za hostel i restoran oko 30 radnika. Sad ćemo negdje, pošto danas otvaramo restoran, u ovoj sezoni ja mislim da smo negdje 18, 19. A planirali smo u veljači da još nadodamo, htjeli smo se čak malo popraviti s brojem radnika da nam bude malo lakše, da bi nas bilo po planu 36, 37 skoro 40, kazao je Sabljić.

- Čini mi se da će ovako ostati. Možda će malo biti poboljšanja u broju ljudi, ali i dalje će to biti teški minus, bit će teško raditi u smislu nabave u smislu kvalitete usluga, motivacije financijski naravno, za moje radnike mi je najteže. Neke sam mora i pustiti, jer sad radimo pola radnog vremena, radimo samo večere, a to sam planirao do početka 7., međutim mislim da će se to i nastaviti, rekao je tada Radovani.

- Povratnik sam iz Njemačke, tamo sam imao svoj biznis. Tu se nešto novca stavilo na stranu što smo sebi ostavili za našu kućicu u cvijeću. Sad crpim od toga, ali doći će kraj i tome, kazao je Sabljić.

- Ove potpore su bile minimalne i to je išlo radnicima. Mi smo dobili to da zadržimo radnike, odnosno da država nema ljude na birou. Ono što ja mogu zamjeriti državi - da ni jedna ova stavka od 50 i nešto stavki što plaćam - mi smo dobili odgodu nikakvu popust program otplate. Nikakvi otpisi HEP, Čistoća, Grad Split, nikakvo razumijevanje za ljude koji pune gradski proračun, kazao je Radovani.

- Mi smo bili kako su to rekli eksperti koji su radili studiju prošle godine - Hrvatski turizam je bio na spirali smrti i on će se na spiralu smrti vratiti ako ga se bitno ne resetira i formalno onog trenutka kada ova priča s virusom prođe, kaže Pavičić.

Srpanj, 2020. - ima nade

- Split je tu negdje na 40 posto od uobičajenog. Nema nekih nacija koje su bile najjače. Prošle godine u lipnju Amerikanaca je bilo 16.000, ove godine ih je u lipnju bilo možda 150, 200, kazao je turistički vodič Profaca.

- Nisam se nadao baš toliko strahu gostiju od unutrašnjih prostora tako da mi egzistiramo samo kroz večer kad mogu izvaditi ove stolice tu koje mi više služe da budem vidljiv, ali sad je to jedino gdje žele sjesti. Tako da radimo na šest, sedam stolova. To je 85 posto, barem meni, rekao je Radovani.

- Promet po gostu je značajno manji nego lani. Jedan Amer može pet, šest Poljaka pokriti. Mislim, nije zamjeriti ljudima nego jednostavno te države gdje su jače plaće - njih nema: Skandinavaca, Amerikanaca, Engleza, Japanaca sad je potrošnja po glavi manja nego lani, kazao je Sabljić.

- Ja pripadam u onu skupinu stanovnika koji živi na moru, živi u gradu koji je pod strahovitim turističkim pritiskom, a direktno ne ovisi od turizma. S druge strane, sezonac koji ove godine nije dobio posao, poduzetnik koji će negdje oko dana mrtvih početi gomilat gubitke jer nije dovoljno akumulirao da preživi one teške tjedne, teške mjesece do Uskrsa, on bi nas vjerojatno sad uhvatio za grlo i počeo govoriti kako smo glupi i sebični, dakle u svakoj priči postoje dva lica, kazao je Pavičić.

Kolovoz, 2020. - crvena lista

- Što se radilo u zadnjih mjesec dana? Moram priznati da sam se iskupao više nego zadnjih nekoliko godina, rečeno popularnim postocima koliko je posto od prošle ova sezona ispalo je da sam sada na desetak postocima, kazao je Profaca.

- Ispražnjena Hrvatska i Split, ne znam kako je bilo u drugim gradovima Hrvatske, tu se to odmah osjetilo na 80 posto manje prije dva tjedna od subote na nedjelju. Puni hladnjaci sve spremno i to je već bio dobar šamar za mene. U nedjelju će biti zadnji radni dan i možemo zaključiti godinu - nismo došli ni do 30 posto, kazao je Sabljić.

- Sad ja ne mogu vjerovati da u devetom  mjesecu razmišljam o nekom rezanju i zatvaranju, to je najizglednije, nisam još odlučio, ali mi se čini da je to najizglednije, da radim samo na poziv. Sad čekam, nadam se da će te potpore biti isplaćene do kraja godine što će pomoći. To je realnost ove zime, rekao je Radovani.

- Mi ljudi, mi bismo se snašli privatno, naći ćemo mi nešto za pojesti i za kruh i neku 'siću', ali računi su nam taj problem, kazao je Sabljić.

- Ja više nemam niti jednu rezervaciju do kraja godine, imam nešto za 21. Pitanje što će biti od toga ako nas je išta naučila 2020. onda je to da se ne smije planirati duže od sedam dana, rekao je Profaca.

Više doznajte u videozapisu.