Tulumi ispred zagrebačkog HNK

Hrvatsko narodno kazalište mjesto je okupljanja proteklih mjeseci. Masovni tulumi na otvorenom održavaju se od svibnja, kada su ublažene epidemiološke mjere. Mladi se okupljaju svakog vikenda, a sve kulminira nakon ponoći, kada se mnogi lokali zatvore zbog koronavirusa.

Nemalen broj ljudi, njih oko 500, okupio se i prošlog vikenda na Trgu Republike Hrvatske kojim dominira zgrada HNK. Prolazeći onuda mogu se vidjeti ležerno ostavljeni bicikli i masa ljudi. Dolazimo nakon ponoći, kada se zbog epidemioloških mjera, barem prema pravilu, treba ugasiti sav društveni i zabavni život u gradu.

Družeći se u skupinama, mladi drže čaše, u vrećicama je najčešće alkohol - od najjeftinijeg vina, piva, žestica, do priručnih predmeta kao što je, primjerice, vadičep. Slušaju različitu glazbu, a iz nekoliko zvučnika, koje su mladi sami donijeli, dopiru zvukovi slavonskih poskočica, ali i trapa, elektronike, dubstepa, metala.

Nemam gdje drugdje biti

Pokraj jednog zvučnika 19-godišnji je Antonio. Na pitanje zašto je tu, Hini odgovara "da trenutačno nema nigdje drugdje biti". Dok namješta sljedeću pjesmu - jednu od Škorinih uspješnica, kaže da pred HNK dolazi tek četiri tjedna, a da inače zalazi u narodnjačke klubove.

Sasvim drugo govori 20-godišnja Ivana, studentica, prije učenica Škole za primijenjenu umjetnost koja se nalazi s druge strane trga.

- Počela sam dolaziti pred HNK 2014. i tijekom tog razdoblja, prije cijelog "buma" koji se dogodio posljednjih mjeseci, to je bio privatni posjed za alternativce, ljude koji se poznaju i drugačije briju, kaže nam. Dodaje da je, prije masovne popularnosti, to bilo mjesto okupljanja koje je za nju bilo utočište, a sada je, kaže, "potpuno nepoznato".

Šarenilo i različitost mladih koji se okupljaju ispred HNK u razgovoru za Hinu komentirao je sociolog Dino Vukušić s Instituta za društvena istraživanja "Ivo Pilar", koji se bavi sociologijom sporta, mladih i mladenačkih supkultura.

HNK i društveno okupljanje

- HNK nije od jučer kao ideja okupljanja, samo što je ovaj HNK nastao u vrijeme pandemije, kaže Vukušić koji smatra zanimljivom činjenicu da se to stihijsko okupljalište održalo do sada.

Kaže da je prostor oko HNK i prije imao notu društvenog okupljanja, koja seže u 70. godine. Od 90-ih naovamo, oko HNK uglavnom dolaze supkultune skupine - punkeri, koji su poslije prešli na Mažuranac, reperi i srednjoškolci iz Primijenjene. No, primjećuje da nikada prije na tom mjestu nije bilo toliko ljudi i procjenjuje da se oko HNK sastaje po 500, katkada i tisuću mladih.

- Mislim da je sada mnogo različitih ljudi ondje, koji se u jednom trenutku toliko izmiješaju. Ima ih koji su totalno u hardcore supkulturnoj "briji", koja ima povijest dolaženja na HNK otprije, i s druge strane, onih koji će nakon otvaranja klubova ići u H20, na Jarun i u slične (narodnjačke) klubove, navodi Vukušić i zaključuje da je to veoma heterogena skupina ljudi.

Upravo ta činjenica čini da HNK kao mjesto okupljanja odskače od svih koje je Zagreb do sada imao, primjerice, od Ribnjaka koji je nekada bio "the place to be" za skupine mladih alternativaca i studenata. Kaže da se zbog toga, unatoč brojnosti mladih na otvorenom i druženju koje nema tipičnih komercijalnih elemenata, pa i potrebne infrastrukture, HNK ne može definirati kao supkulturno okupljalište.

Hedonizam kao poveznica

- Teorijski, supkutlura bi bila grupa mladih ljudi koji imaju svoje norme, svoje vrijednosti, vizualni izričaj, svoj sleng i ritual", smatra, te dodaje da se ideja okupljanja oko HNK ne može usporediti s, primjerice, berlinskim alternativnim okupljalištima, kao što čine mnogi.

Razlog postojanja takvog ad hoc okupljanja, koje traje unatoč dolasku hladnijih dana,  jest to što su mladi okupirali taj prostor u nedostatku drugih sadržaja u doba pandemije. Smatra da bi se, sociološki, HNK najbolje mogao objasniti kao postsupkulturno mjesto, kao savez mladih koji se dogodi ad hoc, a veže ih ideja hedonizma.

- Sva glazba i sav stil oko HNK u principu su vođeni krajnjim hedonizmom mladih ljudi i vapajem za hedonističkim provođenjem slobodnog vremena u ovo doba, kaže.

U postsupkulturnoj teoriji postoji i pitanje može li se danas uopće više razmišljati o supkulturama mladih - da velik broj mladih ljudi nema danas jasno definiran stil u strogim, sociološkim okivirima definicije tog pojma.

Različite vrste glazbe, najpopularniji trap

Mladi oko HNK u potrazi za zabavom posegnuli su i u samoorganizaciju. Osim dopremanja alkohola, često se vide grupe koje imaju vlastite, oveće zvučnike, imaju i svoje DJ-e, pa se nekada i pleše. Komentirajući glazbenu kulisu oko HNK, Vukušić kaže da glazba nije unificirana.

- Nema jedne muzike, već postoje različite mikrogrupacije koje puštaju svoju muziku. Netko krene u smjeru modernog popa pa se 50-ak ljudi zakači na tu glazbu pa je to jedna veća grupa, a onda na bočnom dijelu HNK imaš metalce s malim zvučnikom koji vrte svoju muziku, kaže Vukušić.

Ipak, smatra da se glazba ne pušta kako bi bila kohezivni element između različitih grupa ljudi, no primjećuje da hrvatski i regionalni trap - podžanr hiphopa koji je iznimno popularan među mladima - jako dobro prolazi.

On je čak, po mom mišljenju, točno u skladu s tom idejom unificiranja mladih izvan supkulturnih određenja. Trap je jako primamljiva stvar za mnoge i zanimljivo je što iznimno dobro prolazi na području oko HNK, kaže Vukušić.

Dopušteno u vrijeme zabrana

Masovna okupljanja oko HNK događaju se u okolnostima kada su epidemiološke mjere za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom i dalje na snazi. Društveni se život uglavnom gasi u ponoć, a HNK mnogima ostaje jedina dopuštena opcija, pa se većina mladih iz obližnjih kafića, nakon zatvaranja, slijeva ispred HNK.

Tog je vikenda policija, koja redovito kontrolira rad ugostiteljskih objekata, zaustavila koncert koji se u obližnjoj Medici produljio do pola sata nakon ponoći, 30 minuta dulje od dopuštene granice. Pitamo policajce hoće li nakon te ophodnje doći i pred HNK. Iako su najavili svoj dolazak jer znaju za problem i imaju mogućnost kazniti zbog alkoholiziranja na javnom mjestu, nismo ih vidjeli.

Buka, nered, uriniranje na zelenim površinama i ulazima u HNK  ometa i normalan život desetak stanara na Trgu Republike Hrvatske, koji apeliraju da ih se zaštiti. Stanarka na tom trgu Melita Kovačević, koja često zbog buke ne može zaspati, Hini je kazala da posljednjih nekoliko mjeseci ona i susjedi sve kontinuirano prijavljuju policiji.
Stanari traže zaštitu, policija napisala šest prijava.

- Nije mi jasno da nitko ne reagira na sve što prati okupljanje mladih, kaže.

Upozorava na uriniranje ispred i oko HNK, koji je kulturna baština, grafite s ružnim porukama na njegovoj fasadi, količinu ambalaže i nereda koji ostaju nakon noćnih druženja, očigledno nepoštovanje epidemioloških mjera.

Iz Policijske uprave zagrebačke Hini su kazali da je od 1. svibnja do 30. rujna oko HNK policija intervenirala 50-ak puta, i to na temelju navoda o mogućem remećenju javnog reda i mira. No, samo su protiv šest osoba podnijeli prekršajne prijave.

"Policijski službenici su u zoni HNK u više navrata primjenjivali policijske ovlasti (...), kako u preventivnom smislu, tako po potrebi i represivno kroz postupanja", ogovorili su iz policije. Ističu i da "uočena problematika" nije samo u njihovoj nadležnosti. Nepoštovanje epidemioloških mjera, tumače, stvar je Stožera civilne zaštite.

No iz Stožera su za Hinu kazali da, unatoč svim mjerama koje su na snazi - od ograničenja od 500 osoba koje mogu biti na jednom javnom okupljanju pa do nužnog držanja socijalne distance, za neprijavljena okupljanja i ona bez organizatora, prema Zakonu o sustavu civilne zaštite, nikoga ne mogu sankcionirati. Zakon, ističu, "ne predviđa kažnjavanje fizičkih osoba za kršenje odluka Stožera civilne zaštite, pa postupanje inspektora civilne zaštite prema osobama koje se okupljaju na prostoru ispred i oko HNK nije moguće".