Rana intervencija nedostupna mnogoj djeci u Hrvatskoj

Više je od 24.000 djece u Hrvatskoj u dobi do pet godina s razvojnim teškoćama i treba usluge rane intervencije, no velik ih broj ostaje bez stručne pomoći zbog obiteljskog straha od stigme, siromaštva ili života u ruralnim područjima gdje su im usluge udaljene od domova.

Za djecu s razvojnim teškoćama ključno je da imaju podršku stručnjaka od najranije dobi. Podrška koju dobiju na vrijeme za njih znači priliku da razviju svoj puni potencijal i postanu aktivni članovi društva, istaknuto je u utorak u UNICEF-u na predstavljanju rezultata prve sveobuhvatne "Analize usluga rane intervencije u Hrvatskoj.

Rezultati analize pokazuju da je u Hrvatskoj 24.169 djece u dobi do pet godina koja su potencijalni primatelji usluga rane intervencije, a samo jedno od osmero takve djece dobiva potrebne usluge. Postoji 47 programa rane intervencije koju koristi 2914 djece. Oko 10% obitelji uključenih u programe žive u ruralnim područjima, a za 85% njih usluge su predaleko od domova.

U programe rane intervencije zbog stigme se ne uključuje 45% obitelji

Čak 45% obitelji ne uključuje se u programe rane intervencije zbog stigme povezane s teškoćama/invaliditetom. Rezultati pokazuju i da 15 do 25% obitelji uključenih u usluge rane intervencije živi u siromaštvu.

Analizu je proveo RISE institut (SAD) uz podršku hrvatskog Ministarstva zdravstva. U UNICEF-u ističu da su prve godine života od iznimnog značaja za razvoj djeteta, a posebno rani razvoj i rana intervencija kod rizične djece, bez obzira da li se radilo o biološkim čimbenicima kao što su perinatalna oštećenja mozga i rijetke bolesti, ili o socijalnim rizicima.

Povjerenstvo i Nacionalni plan rane intervencije

Upoznata s potrebom interdisciplinarnog pristupa i nalaženja sustavnog rješenja, Vlada je osnovala Povjerenstvo za ranu intervenciju u djetinjstvu i Izvršnu radnu skupinu za izradu Nacionalnog strateškog plana za razvoj rane intervencije u djetinjstvu.

To bi trebao biti temelj za uspostavu i razvoj sustava rane intervencije u djetinjstvu, izradu stručnih smjernica, standarda i procedura za programe rane intervencije. Regina M. Castillo, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, upozorila je na geografsku nejednakost u dostupnosti programa i potrebu za širenjem usluga, dok je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak podsjetila da Konvencija o pravima djeteta naglašava pravo djeteta s teškoćama u razvoju na ranu podršku.

Slonjšak upozorava na zabrinjavajuće podatke o broju djece koja zbog izostanka usluga neće razviti vlastite potencijale. Analiza je, kaže, ujedno pomoć Vladi i povjerenstvu za ranu intervenciju u djetinjstvu u donošenju nacionalnog strateškog plana te izradu Akcijskog plana, smjernica i standarda za usluge rane intervencije.

Za 5 do 7 godina nacionalna pokrivenost ranom intervencijom

Analizu je komentirao i ministar zdravstva Vili Beroš, uvjeren da bi se kroz razdoblje od pet do sedam godina mogla ostvariti potpuna nacionalna pokrivenost usluga rane intervencije te osigurati dostupnost tih usluga, bliže domu djece s razvojnim teškoćama i razvojnim rizicima.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević nužnim je ocijenila ulaganje dodatnih napora na razvijanju programa prilagođenih potrebama djece, dobnim skupinama i okolnostima u kojima žive.

- Stoga je potrebno na usluge rane intervencije u djetinjstvu gledati kao na usluge visokog prioriteta s ciljem razvijanja koordiniranih i multisektorskih strategija zasnovanih na pravima djece, poručila je.

UNICEF: Oko 10 posto djece u Hrvatskoj ima potrebu za ranom terapijom

Oko 10 posto djece u Hrvatskoj, zbog teških bolesti, ima potrebu za ranom terapijom, pokazalo je najnovije istraživanje UNICEF-a. Nažalost, stručna pomoć, zbog raznih razloga, još nije dostupna svim djevojčicama i dječacima koji je trebaju.

U program rane intervencije uključeno je samo jedno od osmero djece u potrebi. Razlozi: neinformiranost, duge liste čekanja, strah od stigmatizacije. Čak 85 posto obitelji kao razlog navode: udaljenost usluge.

- Teškoće u razvoju prepoznaju se kasno - u predškolskoj ili školskoj dobi, čime se gubi dragocjena mogućnost intervencije u prvim godinama djetetova života kada mu se mozak najviše razvija, kazala je Regina M. Castillo.

Nacionalni probir novorođenčadi, smatra struka, omogućio bi da se reagira u najbolje vrijeme.

- To je postupak koji omogućava da svako novorođeno dijete do 6 mjeseca života bude procijenjeno kao dijete koje jest ili nije u rizičnoj skupini za razvoj različitih teškoća u kasnijoj životnoj dobi, rekla je dr. sc. Dejana Bouillet, članica istraživačkog tima.