Život u zadarskom zaleđu

25 godina nakon rata, sela u zaleđu Obrovca s mahom srpskim stanovništvom žive na rubu civilizacije - bez vode, javnog prijevoza, telekomunikacijskih usluga i primjerene medicinske skrbi. Ne poduzme li se nešto, za 10 -15 godina mogla bi ovo biti sela bez stanovnika. Naša ekipa bila je u Krupi i Bilišanima u kojima je prije trideset godina živjelo 10 puta više stanovnika.

Prije godinu i pol grad je odlučila zamijeniti selom. U Silvaninoj kući, arhitektonskom remek-djelu svatko bi rado živio, ali rijetko tko u mjestu Krupa gdje se kuća nalazi. Razlog prvi.

- Nama rijeka teče ispod nosa, a u kući moramo imati gusterne i pumpe, ističe Silvana Čeko Jurišić

Izvor je odavno privatiziran, prednost je dobio osobni interes umjesto javnog. Krupa je od Obrovca udaljena 30, od Zadra 90 kilometara. Prometno je odsječena od civilizacije, razlog drugi.

- Ne postoji nikakva autobusna linija, dodaje. 

Žurni pozivi Hitnoj, Policiji ili Vatrogascima, ovdje kao da ne postoje.

- Ako ste pogledali u svoje mobitele signala ovdje uopće nema ni za mobitel ni za internet, nabraja dalje Silvana. 

Mahom starije i bolesno stanovništvo, prepušteno samo sebi, uglavnom živi od malo stoke i socijalne pomoći.

- Tisuću i 300 kuna i žena 900. Može li se preživjeti? Ne može. Idem puno doktoru i plaćam prijevoz, kaže Nikola Gužvica. 

Sela s uglavnom srpskim stanovništvom pod ingerencijom su grada Obrovca kojim već 20 godina koalicijski vladaju HDZ i SDSS kojem je pripala i dogradonačelnička fotelja. Gdje odlazi 60 milijuna proračunskih sredstava, mnogi se pitaju.

- Ta bratska koalicija nije uspjela napraviti nikakav korak da bi se ta sela razvila. Sve se radi parcijalno i sve se zloupotrebljava samo sa ciljem ostanka na vlasti Mijića i Župana, rekao je županijski vijećnik Ivan Matić.

- Nema tu nikakvog pomaka. Prvenstveni problem grada Obrovca je nedostatak bilo kakve strategije razvoja, IGOR JURJEVIĆ/Obrovac

U susjednim Bilišanima isto ako ne i teže. Nekad 600 danas samo 50 stanovnika. Problemi se svakodnevno gomilaju. Ni pomoć sveprisutnih europskih fondova ovdje nije ostavila nikakva traga.

- Zašto smo oslobađali ove krajeve ako se nećemo brinuti o njima. Pobijedili smo u ratu, ali izgubili u miru, poručila je Silvana Čeko Jurišić. 

Ono što nikako ne uspijeva lokalna, možda u istom sastavu napravi nacionalna koalicija. Volja i želja već su pokazane, čekaju se konkretna djela.