Idemo, bržeeee

Proljeće je doista prekrasno doba godine. Ostavljamo ružnoću gradske zime i nadamo se, a što drugo, boljem? Opisa toga boljega ima koliko je i ljudi. Meni je, naprimjer, grad za uskrsne blagdane predivan. Cvjetni vrtovi, balkoni pomalo dobivaju posude s cvijećem, ulični drvoredi postupno zelene i, ono najvažnije, na tim istim ulicama nema žurbe, sve je nekako usporeno, mirno.

Ali, uvijek to ali! Dan ili dva uoči blagdana treba preživjeti! Da bismo pokazali svoju dobru stranu, pitomost i skrušena lica, čini se da prvo moramo ispuhati ono ružno i to u neograničenim količinama. Kao da iskorištavamo to vrijeme za onih nekoliko dana kada se trudimo, jer to se očekuje, biti drugačiji!

Veliki petak UVIJEK je, ima onih koji se čude, petkom! Petkom UVIJEK počinje vikend! I sada slijedi opasna kombinacija: petak plus najava blagdana, to taj UVIJEK diže na novu potenciju. Nešto se dogodi u glavama ljudi što ih izbaci iz uobičajene prakse! Guranje i naguravanje, pretrčavanje bez milosti onih koji vam se nađu na putu postaje pitanjem ponosa, ni za živu glavu ne dopustiti da je netko ili nešto ispred vas. Kakva pravila? Idemo, bržeeee!

Kod vozača to je pokazivanje što sve mogu, a da im drugi ništa ne mogu! Zaustavljanje na semaforu uoči blagdana, ako vam nisu rekli, zastarjelo je! Raskršće se osvaja, tko jači ili kako vam drago, taj prolazi. Svi ostali neka čekaju, za drugo i nisu! Poneka truba iz nepokretnih kolona izaziva smješak osvajača cesta, koji bez obzira na snagu motora imaju osjećaj da se iza njih diže prašina! Kakv grad, pa oni ga napuštaju.

Sve više sliči evakuaciji pred nekim užasom nego odlasku na odmor nekoliko dana. A tek kad se stigne, treba se istom, petom ili šestom ili inom brzinom "relaksirati". Navala na hranu, nema veze što smo među najdebljim nacijama! Tko zna što nas sutra može zadesiti, koja pošast, a mi se nismo dobro ni najeli. Kakva šetnja, trice o lijepom vremenu i punjenju pluća čistim zrakom, vježbanju nogu da ne zakržljamo, pa zašto su izmišljeni automobili kad se mora hodati? Neka hodaju drugi! Nitko vama neće naređivati.

Zadnji dan "odmora" Uskrsni ponedjeljak ponavlja tradiciju: Idemo, bržeeeee! Povratak. Seoba naroda u suprotnome smjeru. Noga na gas i cilj: do kuće u što kraćem vremenu. To će biti tema sutrašnjih razgovora: osobni rekordi, glupost onih koji "pužu" i nadmudrivanje sa znakovima zabrane koje je i onako netko greškom posadio uz ceste. Tko preživi, pričat će! Televizijske i radijske vijesti pokazat će rekordere brzina, ali i njihove žrtve, uvijek spominjući brojke o smrtnosti na našim cestama. Kao i onaj savjet o hodanju, i ovaj se slabo čuje zbog brzine vozila.

Te iste vijesti u danima uoči povratka pokazivat će prazne gradske ulice i trgove, kao s nekim sažaljenjem zbog onih koji, eto, nisu mogli biti dio većine i pod proljetnim suncem vrijeme provesti negdje drugdje.

Možda na Machu Picchuu, gdje su prestale kiše i opasnost, a turisti navalili! Dosta originalno, udaljeno, ne auto već avion, imat će te na povratku o čemu pričati ako vas netko od oktanaša uopće ozbiljno sasluša i razumije o čemu vi to pričate.

Što volim grad, proljetni, mirni, "praznjikavi" grad, pa makar i šutjela u utorak!