Školjkarstvo prkosi koroni

Ova po mnogo čemu čudna godina, a osobito po ograničenjima zbog koronavirusa, preokrenula je sve životne tijekove, pa tako i u poljoprivredi i ribarstvu. Ipak, u Malostonskom zaljevu, baš u ovoj godini na izmaku, uspjeli su za svoj najvažniji proizvod, plosnatu kamenicu, Ostreu edulis, dobiti europsku zaštitu izvornosti. A ovih dana, europski fond za pomorstvo i ribarstvo odobrio je novac za još jedan važan projekt razvitka školjkarstva u ovom prirodnom rezervatu.

Malostonski zaljev, u kojem se more miješa s izvorima slatke vode, pa je nižeg saliniteta, posljednje je prirodno stanište europske plosnate kamenice u svijetu. O posebnosti te autohtone školjke stonski su školjkari odlučili izdati monografiju, a iscrpno znanstveno istraživanje i obrada financira se europskim novcem.

- To je knjiga u kojoj bi trebala biti objedinjena kulturna baština, biološka posebnost Malostonskog zaljeva  i sama tradicija u zaljevu. Mi sad imamo oznaku izvornosti i sad bio trebali dalje kroz neke promocije približiti kamenicu, taj autentični proizvod što bolje samom potrošaču, pogotovo što će ona biti dvojezična, tako da će biti dostupna i stranim posjetiteljima, rekla je predsjednica Udruge "Stonski školjkari" Marija Radić.

To je i prvi projekt prihvaćen i financiran novcem Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo s kojim je aplicirala Udruga stonskih školjkara. Njih četrdesetak zajedno. Inače, tamošnji školjkari pojedinačno za nabavku opreme i druge razvojne programe obilato su proteklih godina koristili europske novce.

- Ljudi su dobili odluke u prvom, drugom mjesecu da su prošli. U trećem mjesecu krenula je korona. Malo se tko usudi krenuti u taj projekt. Prolongirali su ga do 1. ožujka iduće godine da se to može odraditi. I mi isto imamo jedan projekt koji je bio poprilično velik, međutim odlučili smo realizirati samo jedan dio. I to je rizik, naglasio je Nikša Matković, Bistrina.

- Ova godina za školjkare je bila izuzetno loša. Ostalo je dosta robe u moru, kamenica ne trpi velike temperature u moru i salinitet, mortalitet je veliki, i gubici, ali mora se ići dalj, dodala je Radić.

- Cijeli svijet je stao, svatko kuka i žali se. Nešto se i odradilo. Nije to toliko crno bilo kao što je u početku izgledalo. Sedmi, osmi mjesec nešto je bilo, ne mogu govoriti baš za sve. Mi smo nešto odradili, možda tridesetak posto od prošle godine i uz potporu države od četiri tisuće kuna po radniku - solidno, istaknuo je Matković.

- Imamo dobru suradnju i s ministarstvom poljoprivrede i s DNŽ koja sudjeluje u financiranju certifikata malostonske kamenice, a dobra je i suradnja s FLAG Južni Jadran kojem predajemo sve ove projekte, rekla je predsjednica Udruge "Stonski školjkari" Marija Radić.

Budući da je riječ o radu sa živim organizmima, unatoč svim nedaćama i ograničenjima, školjkari moraju svakodnevno skrbiti o nasadima kamenica i mušula, ne preskačući ni jedan dio proizvodnog ciklusa.

- Radi se isto kao da je najnormalnija godina. Prerađuje se, nabija, čisti se, sortira, jer ako jednu godinu preskočiš, onda će iduću biti problem s robom, to će otići u more, otpasti. Uglavnom treba raditi kao da je najnormalnije, poručio je Matković.

Rade tako i pelješki vinari, no zalihe neprodanog vina  gomilaju se. Za mjere pomoći koje je zbog koronakrize Hrvatska vlada odobrila  još na  proljeće kažu da su dobre i pomažu, ali…

- Nikakve mjere ne mogu spasiti trajno situacije koje nastaju teškoćama u ekonomiji. Sve to skupa pogađa cijelo društvo pa i nas vinare. Zalihe su prilično velike, kroz mjere krizne destilacije su se količine bile nešto umanjile u Hrvatskoj, ali uvoz i dalje postoji i to je nešto na čemu bi ipak trebalo raditi kao na nekoj zaštiti domaće proizvodnje, naglasio je upravitelj PZ-a Putnikovići Jozo Rabušić.

Stonski školjkari i vinari nadaju se boljim vremenima u kojima bi njihovi autohtoni proizvodi iznimne kvalitete morali donositi još veće prinose.

- Imamo tu poziciju da proizvodnju školjki i degustacije možemo raditi odmah, izvorno, dakle, na licu mjesta. Tome možemo pridodati da ni vina ne treba tražiti daleko. Uz originalne proizvode kao što su školjke, vino, sol, riba,  sve imamo tu. Onaj tko dođe ovdje imat će na izbor sve vrhunsko, originalno. Vina s ovog područja, a to su u prvom redu bijela vina koja se jako dobro slažu s kamenicama,  to je naša izvorna dalmatinska sorta maraština, kazao je Rabušić.

- Restorani su nam najveći kupci. Restorani i hoteli - mi bez njih praktički ne možemo. Kad stane turizam, a turizam je nama glavni - kad ono stane, stalo je sve. Ne znam što ćemo, ako dogodine bar ne bude 60, 70 posto 2019. godine, onda ne znam što ćemo, kupiti i čuvati ovce, poruručio je Matković.

Neće, naravno, biti tako. Školjkari u Malostonskom zaljevu, lokalitetu neprocjenjivoga prirodnog bogatstva, uz bogatu kulturnu baštinu i tradiciju, znat će očuvati i svoj specifični način življenja, stvarajući dodatnu vrijednost, kao što to stoljećima mukotrpnim radom i trudom dokazuju.

Cijeli prilog pogledajte u nastavku.