Praznik rada - što poslije?

Svake godine isto! Tim riječima moj znanac komentira najave obilježavanja, da ne kažem slavlja, Praznika rada. Svake godine isto odnosi se jedino na grah jer sve ostalo se itekako promijenilo i mijenja se. Broj nezaposlenih u Hrvatskoj za nekoliko desetaka tisuća je veći, plaće nagrizene s raznih strana, izgubivši imunitet , podložne su novim eksperimentalnim ljekovima za koje nitko ne zna hoće li prije dotući pacijenta nego ga ozdraviti. Sreće će biti s vremenom! Sunčano, toplo, taman za jelo na otvorenome.

Uoči praznika najavljena poskupljenja grijanja, struje... grah s početka čine sve važnijim, a pitanje zašto samo 45.000 porcija opravdanim! Maksimirska pučka kuhinja nije nešto što su na umu imali organizatori, ali navodno ni država nije imala na umu da će jureći u Europu, preskačući kojekakve zapreke, kao kralj Ubu poručiti sunarodnjacima: O narode, 'ko mi te je dao? Nikako da mi ostali shvatimo da treba stezati i rezati sve i svima, odricati se što više kako bi nas svjetske financijske institucije pohvalile i odobrile nove zajmove, reprogramiranja kojim bi se ova naša vreća bez dna jednokratno nahranila. Grah tu ne prolazi!

Za to vrijeme od ostatka stanovništva, s iznimkom političara, očekivanja su olimpijska. Vježbajte, vježbajte... Strpljenje prije svega dok se ne pronađe ona prava mjera, onaj pravi potez koji će "nas" i nas izvući iz opće krize. Gospodarske, financijske, povjerenja, niz je poduži.

Upozorenje - i drugima u svijetu nije lako, teško da više ikome može biti dovoljno dobar razlog. Naime, i bez stručnjaka i analitičara, jasno je da globalna kriza nije bila ono što nas je dotuklo. Mi smo već bili na tome putu, naravno to ne znači kako ćemo ga i prije prijeći! Naprotiv, dodatni međunarodni gospodarski udari mogli bi nas povući do nezabilježenih razina.

Strah od "grčkog slučaja" koji se uoči 1. svibnja proširio ne samo Europom nego cijelim svijetom, nije nestvaran. Grčka je država davno prešla preko ruba i sada kao u crtićima lebdi u zraku! Pad i eksplozija su neminovni ako... Ako se EU, a Grčka je njezina članica, ne dogovori hoće li, kada će i koliko pomoći svojoj članici.

Mora se djelovati brzo - jedina je poruka, kojoj američki predsjednik Barack Obama dodaje u razgovoru s Angelom Merkel - i odlučno. Merkel je ta iz kruga EU-a koja se najustrajnije protivi pomoći bez obveza, otvarajući u ovom trenutku pitanje je li uopće trebalo dopustiti Grčkoj da uđe u eurozonu? Da je moćna Merkel tim dodatno potpalila razne spekulacije na tržištu, bilo je vidljivo na burzama.

Grčka je dužna k'o Grčka, 300 milijarda eura!!! Ove godine mora refinancirati 50 milijarda eura duga. Najgora gospodarska kriza od građanskog rata prije 60 godina. Oštre mjere koje je uveo parlament izvele su tisuće Grka na ulice, a najava generalnog štrajka za 5. svibnja ne sluti na dobro! Stoga mnogi upozoravaju kao treba spriječiti da Grčka postane Lehman brothers u krizi državnoga duga. Kolapsom Lehman brothersa 2008. pokrenuta je globalna financijska kriza. Grčkom, sada već tragedijom, reputacija eurozone osjetno je i te kako oštećena, što posebno zabrinjava Europsku središnju banku. Nije moguće da u velikom zanosu, ne tako davnog, zbližavanja i slavlju eura, nikomu nije palo na pamet: Što i ako jednog dana?

Činjenica jest da je Grčka živjela dosta dugo iznad svojih mogućnosti, vlada se zaduživala, javna potrošnja rasla, a plaće javnog sektora udvostručene su, no to kao da nije zabrinjavalo zajedničku glavu Unije. No, sada su svi budni i osluškuju što se događa jer jhe bjelodano da svi iz euro zone jednako kao i oni koji s njima posluju osjećaju posljedice. Svi koji su posuđivali, investirali, nemaju miran san. Ne spavaju uopće slabije članice, svima već znani akronim: PIIGS, Portugal, Italija, Irska, naravno Grčka i Španjolska. Ako se nešto na vrijeme ne poduzme, domino-efekt izvjesna je prognoza koju poznati financijski mešetar George Soros imenuje: Grčkom spiralom smrti! Mračni svibanj bez izgleda za iznenadnim svjetlom.