Zašto napad na Lahore?

Petak, dan molitve u islamskome svijetu, iskoristili su teroristi za napad na dvije džamije u pakistanskom gradu Lahoreu. Riječ je o džamijama manjinske islamske sekte Ahmadi. U samome Pakistanu ta se sekta smatra nemuslimanskom, samim time podložnom nizu ograničenja, izazova za njihove protivnike. Činjenica je da sektaški napadi, što se tvrdi i za današnji napad, nisu rijetkost! U današnjim eksplozijama bombi, granata te paljbi kalašnjikova ubijeno je, prema prvim procjenama, najmanje 70 osoba, a ranjeno nekoliko desetaka!

Opravdano se strahuje da će žrtve biti mnogo veće. Naime, snage sigurnosti vrlo brzo su ušle u jednu od džamija dok je druga pod opsadom i vode se borbe s napadačima koji su po svoj prilici zadržali dio vjernika kao taoce. Istodobno, svjedoci tvrde da je na nekoliko mjesta u gradu došlo do simultane paljbe još nekolicine napadača.

Lahore je glavni grad pokrajine Punjab, pakistanski glavni grad kulture. Međutim, posljednjih mjeseci i poprište žestokih napada. Razne militantne skupine tu su našle pogodan teren i za sektaške napade. Ta šarolikost prepleće se s talibanima, domaćim kao i onima pristiglim preko granice. Stoga, spominjanje izravnog utjecaja Al-Qa'ide nije slučajno.

Današnji napadi jasni su signal militanata da su živi, aktivni, dobro naoružani i spremni da u svakome trenutku napadnu. Civilne žrtve, koje su uvijek brojne, trebaju se i te kako brinuti službene vlasti, koje su i onako na stalnom testu: tko zapravo vlada, nadzire ne samo pojedine dijelove Pakistana već cijelu državu. Koja je uloga plemenskih vođa i gdje su granice pojedinih ovlasti? Sve su to opasna propitivanja kada je Afganistan susjed, a granice gotovo nemoguće za nadzor.

Podsjećam da je u ožujku ove godine, također u Lahoreu, ubijeno 45 ljudi. Tada je meta bombaša samoubojica bila gusto naseljena stambena četvrt. Inače, u punjabskom glavnom gradu prošle godine napadnuta je reprezentacija Šri Lanke u kriketu, zatim središte za obuku policije, a nešto poslije, u svibnju, i sjedište policijskih specijalaca u, tvrdilo se, dobro čuvanom Mall roadu.

U takvim situacijama Lahore djeluje kao grad pod opsadom, umrtvljuje se svakodnevni život, nadzor se podiže na višu razinu, a teroristi... Prema dosadašnjim postupcima, planiraju novu akciju!

Službene pakistanske vlasti za sada još uvijek slijede teroriste, odgovaraju na napade, ali nekako ne mogu doći u prednost i spriječiti novu akciju, još manje otkriti mjesta i ljude koji izdaju naredbe. Što god pakistanska vlada tvrdi, snaga militanata povećala se posljednje dvije godine. Čak ni ubojstvo vođe Baitullaha Meshuda u kolovozu 2009. godine, nije ih zaustavilo, već su udarili novom snagom.

Je li u pitanju neorganiziranost službenog Islamabada, jesu li dorasli zadatku, imaju li dovoljno obavještajnih podataka ili jednostavno korupcija čini svoje!? Stanovništvo koje pokušava održati normalan život za sve to drži odgovornom vladu, koja bi trebala jamčiti sigurnost i stabilnost zemlje.

Učestale eksplozije i žrtve u Lahoreu, upozoravaju da više nema sigurnih mjesta u Pakistanu. Naime, nakon 11. rujna Lahore je bio jedini pakistanski grad koji je ostao relativno miran, tvrde njegovi stanovnici dodajući da tko god želi destabilizirati cijelu zemlju ili vladu, krenut će na Lahore!

Pakistanski predsjednik Asif Zardari, istaknuo je to mnogo puta, želi se obračunati s teroristima, ali... taj ali je vojska. Ima li predsjednik potporu u njihovim redovima? U prošlosti, ne zaboravimo, upravo je vojska po potrebi bila zaštitnica militanata, pitanje je jesu li sada na istoj valnoj dužini s predsednikom ili je prošlost i dalje i te kako prisutna u postupcima sadašnjosti. No, rizici su postali preveliki te ako ne žele da Pakistan postane druga talibanska država, moraju se dogovoriti o zajedničkoj, bezuvjetnoj, strategiji. Unutarnja prijetnja mora im biti dovoljan poticaj da udruže snage! Najnoviji napadi u Lahoreu na to ih ponovno upućuju.