Umro Antun Šoljan

Iako obiteljskim korijenima vezan uz Stari Grad na Hvaru, stjecajem okolnosti Antun Šoljan se rodio u Beogradu 1. prosinca 1932. U tom je gradu proveo rano djetinjstvo, a potom se njegova obitelj seli u Slavonski Brod. Od 1945. živio je u Zagrebu te povremeno u Rovinju. Umro je u Zagrebu 9. srpnja 1993.

Nema mnogo pisaca u hrvatskoj književnosti čijim se imenom nazivaju razdoblja u kojima su djelovali. Šoljan je obilježio razdoblje između šezdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća te se ono može označiti Šoljanovim dobom. Bio je čovjek i umjetnik izrazite osobnosti i individualnosti u stalnom traganju za prostorima ljudske i stvaralačke slobode.

Izniman književni prevoditelj, ponajprije s engleskog, pokretao je i uređivao književne časopise, primjerice Krugovi, Međutim, Književnik, te vodio književne ustanove. Sve što je objavio ide u sam vrh hrvatske književnosti. Na početku stvaralaštva su dvije pjesničke zbirke, Na rubu svijeta i Izvan fokusa. Poeziji će se vraćati i poslije, sve do samoga kraja života kada, gotovo oporučno, ispisuje Vukovarski arzuhal, amblematsku pjesmu nadahnutu agresijom na Hrvatsku.

Šoljan je bio i plodan dramski pisac. Tekstove je uglavnom pisao za radio, ali su mu drame često i rado izvođene i na pozornici. Gotovo sve govore o suvremenosti kroz arhetipske povijesne teme, primjerice Galilejevo uzašašće, Dioklecijanova palača, Romanca o tri ljubavi.

Bio je iznimno cijenjen kritičar, esejist i feljtonist. Pred smrt objavljena mu je knjiga znakovita naslova Prošlo nesvršeno vrijeme u kojoj sažima sve žanrove i tematske preokupacije. Stručnjak za izmišljanje, bio je Šoljan ponajbolji kao pripovjedač kratkih pripovijedaka, novela i kraćih romana - iskričav, duhovit, svestrano obrazovan. Od prve objavljene zbirke pripovijesti Specijalni izaslanici, nijedan Šoljanov tekst nije prošao nezapaženo. Dapače, oko njih su se lomila koplja ondašnje cenzure.

U romanima Izdajice, Kratki izlet, Drugi ljudi na Mjesecu, te posebice Luka, Šoljan je u alegorijskim ili izravnim slikama secirao socijalističku stvarnost, razbijao nametnutu crno-bijelu sliku života.

Po mnogočemu je bio modernist, povezan prijevodnom literaturom sa Zapadom i njegovim uljudbenim stečevinama, ali bio je i tradicionalist, ponajprije štujući hrvatsku književnost i jezik. Taj svestrano nadaren pisac, duboke misli i vrhunske estetičnosti, u svom je književnom djelu ostvario svevremenu vrijednost.