Da je barem lakše!

Štednja, štednja i opet štednja! Godina 2010. u povijesti ekonomije bit će zabilježena kao godina ŠTEDNJE. Nema vlade u svijetu koja ne poziva na štednju dok pod pritiskom svjetske i domaće gospodarske krize rezolutno najavljuje nove mjere za stare boljke.

Nedavno je toliko citirana njemačka kancelarka Angela Merkel upozorila sunarodnjake: Ne možemo imati sve ako želimo osigurati budućnost. Trošimo previše, stvaramo premalo - bio bi zajednički nazivnik i poziv u odlučnu borbu za bolje sutra! No, u tome trošiti i stvarati, od zemlje do zemlje, razlike su goleme.

Gotovo kao za perpetuumom mobile potraga je: Ima li itko prihvatljiv recept, rješenje kako iz ovog svega, ali i sačuvati političke pozicije, dodvoriti se biračima rezanjem potrošnje koja to i nije.

Treba imati na umu da nije isto biti na vlasti otpočetka krize ili sada preuzimati kormilo! Naime, prvima rezanje plaća i povećanje poreza može značiti kraj, dok drugima, primjer Velike Britanije i Nizozemske, odlučnost u startu i oštre mjere znače čišćenje naslijeđenog nereda, trijumf pod prijetnjom ponavljanja grčkog kolapsa!

Prema onome što se događalo, očito je da se svjetski najveća gospodarstva kratkoročno prvo odlučuju za povećanje proračunskog deficita kako bi potaknula gospodarski rast, a sve ostalo rješavat će se kasnije. Može li to biti pravi odgovor?

Kako doći do svježeg novca za servisiranje postojećih dugova, već spomenuti grčki slučaj, kada postaje gotovo nemoguće posuditi od stranih ivestitora! To će se možda čuti ovog vikenda na sastanku u Kanadi, najmoćnijih i najbogatijih zemalja u svijetu.

Prvo će se u predgrađu Huntsvillea, 215 km udaljenom od Toronta, okupiti moćni G8. To moćni nekako više nema isti prizvuk kao nekad, recimo prije samo četiri godine! Za stolom će se naći više manje ista lica, ali s različitim teretima na leđima, čelnici Kanade, Amerike, Francuske, Velike Britanije, Italije, Njemačke, Japana i Rusije!

Postoji li takvo što kao zajedništvo u klubu? U krizi smo i da bismo uspjeli, svatko mora gledati svoja posla! To bi nekako bio sažetak intervjua američkog ministra financija Timothyja Geithnera BBC-ju uoči sastanka u Kanadi. Bez rukavica Geithner je upozorio Europu da se usredotoči na gospodarski rast, jednako kao i na rezanje potrošnje i smanjivanje državnog deficita! Koncentrirajte se na goleme izazove rasta i povjerenja! Dodao je također da se svijet više ne može toliko oslanjati na Ameriku kao što je to do sada činio.

Pronalazimo različite putove i načine kako bismo postigli zajednički cilj! Različitosti su neminovne jer su jednako takve i snage pojedinih gospodarstava i njihove slabosti. Od G8 trenutačno je Kanada zemlja domaćin sastanka, kojoj mnogi zavide! Uspješno gospodarstvo ima korijene u reformama koje su provedene 80' i 90' prošlog stoljeća tako da su mogli relativno lako prebroditi većinu onoga što je druge dovelo u duboki očaj.

To je bilo moguće, tvrde znalci, zbog konzervativne fiskalne politike, ali i zbog osobina samih Kanađana. Oni su, kada je riječ o posuđivanju i rizicima koje su spremni preuzeti, oprezni i štedljivi. Stoga je sasvim sigurno da su i ovom prigodom šaljući pozive za sastanak, dobro izračunali je li bačen novac za summitovanje, što im mnogi u doba krize spočitavaju.

Nakon G8 u Torontu će se na okupu naći i G20. Iste gospodarske teme, ali širi sastav i veće mogućnosti za nove ideje. Sreća je naklonjena hrabrima, stara je izreka koja u današnjoj krizi oživljavanja gospodarstava podsjeća da striktno pridržavanje nekih rokova nije toliko bitno koliko je važan sadržaj onoga što se namjerava! Tu treba biti hrabar, imali iskaznicu kluba G8 ili G20 ili ne.