Strogo povjerljivo

Ovoga srpnja nekako se poklopio naš program Reporteri - izbor s onim što se trenutačno stvarno događa! Strogo povjerljivo trodjelna je serija, koja se upravo emitira, o špijunima čije je ime ostalo zabilježeno velikim slovima u povijesti obavještajnih službi. Mnogima od tih misterioznih ljudi ne zna se sudbina, njihov kraj ostao je misterij! Za neke je poznato da su ubijeni i ništa više od toga.

Jednako tako upravo preko dokumentaraca ili igraninih filmova saznavali smo kako su izgledale razmjene špijuna, koje su bile sve samo ne lake, smrtno ozbiljne uz brojne preduvjete. Koliko je puta korišten za takve razmjene, između zapada i istoka, berlinski most Glienicke i to ranom zorom. Maskirane figure pod okriljem mraka prošle su zabranjenim područjem. Nije to bilo zbog gustoće prometa u kasnijim satima, naime u ta vremena mostom teško da je i mrav mogao bez valjane propusnice, vrijeme je bilo dio misterija, tame koja je obavijala svaki takav postupak!

Koliko se današnja upravo obavljena razmjena "špijuna" između SAD-a i Rusije razlikuje u postupku i brzini te sudjelovanju javnosti u svemu tome? Od objave imena ruskih špijuna u Americi do njihove razmjene za zapadne špijune u Rusiji proteklo je manje vremena nego što je nekada zatočeni agent putovao do svog istražitelja! U usporedbi s prošlim vremenima, današnja epizoda s bečkog aerodroma čini se kao farsa. 

Rezultat iz Beča je 10:4. Desetero ljudi stiglo je u Moskvu, a četvero na putu u SAD. Nije li tu netko na gubitku? Teško, brojke u ovom slučaju očito su mjerene sa sadržajem rada obavještajaca. S jedne strane, barem kroz medije, pokazana je skupina amatera koja se pokušala probiti po društvenoj i političkoj ljestvici koja, kako tvrde u State Departmentu, ne bi predstavljala, da ih se osudi na višegodišnji zatvor, neku dobit za nacionalnu sigurnost. S druge strane u Rusiji je četvorka, nuklearni znanstvenik i trojica agenata, već odsluživala višegodišnje zatvorske kazne. Koliko god odvjetnici desetorice umanjivali ulogu onih iz Rusije, malo tko želi u to povjerovati.

Ono što je ovu špijunsku aferu dovelo do brzoga kraja bila je golema prisutnost medija u cjelokupnoj priči. A kako nekada tako i danas, špijunima ne odgovara svjetlo, pogotovo ne ono reflektora i kamera. U korak se raščlanjivala svaka pojedinost! To je i bio, čini se, razlog da se razmjena što prije okonča.

Prije su trebale proći godine, suđenja, kazne i odvagivanja tko će u slučaju razmjene biti u prednosti. Očito je da danas ni jedna strana ne želi naštetiti dugoročnim odnosima koji su daleko od onih iz vremena hladnog rata! I samo rusko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da se razmjena obavlja u kontekstu sveukupnog unapređenja američko-ruskih odnosa kojima se dala nova dinamika!

Ono u čemu se svi slažu jest da SAD i Rusija možda nisu prijatelji, ali nisu ni neprijatelji! Ovu epizodu pokušat će što prije izbrisati. A u buduće? Hoće li takve brzopotezne razmjene postati praksa? Tu britanski tjednik Economist podsjeća na savjet Vladimira Putina, kada su ulovljeni Britanci na zadatku i kada se on nije slagao s njihovom ekstradicijom: ako ove špijune pošaljemo van, doći će novi na njihovo mjesto. Možda će ti novi biti biti pametniji te ćemo ih teže pronaći!