Vruće ljeto

30 u hladu! Kako iz ove kože, točnije kamo se skloniti pred udarom prirode? Temperatura u gradovima diljem Europe pokazuje da se nešto ozbiljno događa na starom kontinentu. S mnogih strana čuje se fraza: nikad nije bilo tako... Naravno, ovom prigodom govorimo samo o rastu temperature iznad uobičajenih stupnjeva i pokušajima ljudi da prežive toplinske udare! Upozorenja se odašilju svakodnevno: čuvajte se, ne izlazite ako ne morate, pijte vodu, mažite se svim mogućim faktorima itd. itd. itd.

No što preporučiti onima koji i po takvom vremenu moraju raditi, raditi na otvorenom, kako se to kaže. Kako i čime da se oni zaštite? Je li itko istražio koliko se njih javlja dermatolozima s teškim, po život opasnim oštećenjima kože? Ili se takvo što događa jedino turistima koji upijaju svaku zraku kada su već stigli na odmor i to debelo platili!

Sjećam se da je prije pet godina vrućina poharala Pariz, a žrtve naglo usijalog grada brojile su se u tisućama. Otkriveno je tada rješenje koje su Francuzi iskoristili na terasama i balkonima: sadnja bambusa! Bambus svojim lišćem, tvrdi se, stvara stalni povjetarac, mikroklimu pogodniju i jeftiniju od drugih priručnih rashladnih sredstava. No, treba imati balkon ili terasu, kupiti bambuse na vrijeme, čekati da izrastu ili kupiti već gotova stabla jer sadnice neće pomoći! Stoga su klimatizacijski uređaji mnogima i dalje jedino pouzdano rješenje bez kojeg teško da mogu više zamisliti ljetni život, ma gdje bili, u gradu ili na moru.

Brutalno je vruće i sparno, javlja novinar BBC-ja iz Rima, koji zbog sudskog procesa prati poznatu holivudsku zvijezdu u posjetu vječnom gradu! Grad je zakuhao! A koliko je samo turista na njegovim ulicama?

Nema tog sunca koje ih može zaustaviti! Mile oni uporni da zabilježe, dožive sve što se nudi iz starog i novog Rima. Svaki kamen ima priču, svaka ulica povijest! Tko preživi, pričat će!

I kod nas ima toga? U Dubrovnik, čini se, stižu ne najbogatiji već najotporniji turisti! Nema toga doba dana kada u redu ne čekaju pred zastrašujuće visokim stubama obilazak gradskih zidina. Staro, mlado, svi, ama baš svi spremni su osvojiti nove vrhunce svoje izdržljivosti! Kada stignu kruzeri, kolona tih koji čekaju test otpornosti na sunce zavidno se produžuje. Koliko im treba da se oporave od poduhvata? Nitko ih i ne pita, ta platili su to, valjda znaju što rade s valstitim novcem? Organizatori tih ljetnih pohoda na kulturu, umjetnost, zabavu i odmor isplanirali su da to bude što brže i kraće, jer već idući dan sljedi novo iskrcavanje, nova uzbuđenja, obilasci i neizostavno sakupljanje nepotrebnih stvari! Rijetko se nude autentični suveniri koji će to mjesto učiniti prepoznatljivim, posebnim u odnosu na neko tursko ili grčko ljetovalište! Stalno se pitam zašto, naprimjer, izlijevanje svijeća tako fascinira turističku masu da ih uporno kupuju, očarani šarenilom boja bez obzira gdje se to događalo... Možda, zlu ne trebalo, ako ponestane struje, onda vas razgali svjetlo svijeće koju ste, gle sreće, kupili u Dubrovniku, Splitu, Rodosu, Antaliji!

Kako se uopće danas razlikovati u toj poplavi raznoraznih turističkih ponuda? Je li to moguće? Naravno da jest, ali kao i u drugim segmentima života treba znati, htjeti i ustrajati. Mi još uvijek, barem se meni tako čini, lutamo u osnovnome: što smo mi to turistički? Gradili smo velike hotele s pet zvjezdica da bi sad mali luksuzni hoteli bili ono što određena klijentela više cijeni. Vile s poslugom odavno su standard tih gostiju ma gdje došli: more, planine, gradovi...

Gradili smo, pravno i bespravno, tisuće apartmana, a danas slušam kako gosti malo troše u restoranima, malo kupuju, malo izlaze! Pa mi smo im ponudili kuhinje da sami sve pripremaju da se osjećaju kao kod kuće iz koje su otišli na odmor! Gdje su danas novi: Šime, Mate, Mare, Ane ili kako se već zovu dobri domaćini turista koji i zbog njih dolaze na naš Jadran trideset, pedeset godina. Uređene kuće, gdje se netko ljubazno brine o vama, nudi domaće vino, ribu, rakiju, pršut ima i dalje pobornike, nisu izumrli ali smo mi pod naletom više, još više, željeli još više! To, nažalost, nismo znali prevesti na svakodnevni turistički jezik. Fascinacija aqua parkovima i all inclusive ponudom potisnula je osobnost koju smo trebali poboljšati, isticati a nikako ne zanemariti kao nešto trećerazredno za tamo neke skromnije goste! Danas se žalimo na nemoralne ponude onih koji su turizam pretvorili u pravu industriju do užasa! Ispod cijene nude sve...

U ovoj krizi, ako se išta pokazalo, onda je to nepostojanje morala, stoga pozivanje na moral neće preusmjeriti turiste. Potrudite se više, za početak: smiješak molim!