Je li normalno, normalno?

Na Bliskom istoku, tvrde analitičari, danas je veliki dan! Sirijski predsjednik Bashar al-Asad i saudijski kralj Abdullah doputovali su zajedno u posjet Libanonu. Sve samo ne uobičajena diplomatska parada! Na Bliskom istoku davno je dokazano da su stvari mnogo kompliciranije, a fatamorgane česte i opasne.

Sirijskom predsjedniku to je prvi posjet susjednoj državi s kojom je Sirija imala do 2005. i više nego čvrste odnose, posebno vojne, da bi oni pali na niske grane kada je strana, sirijska vojska, nakon 29 godina najurena iz Libanona. Povod je bilo ubojstvo premijera Rafika Haririja, za što su osumnjičeni pripadnici Hezbollaha.

Današnji dolazak al-Asada trebao bi biti znak normalizacije odnosa Damaska i Beiruta. U svemu tome nije nevažna i trajna bliskost Sirije s libanonskim Hezbollahom koji, tvrde zapadni izvori, stalno i svestrano naoružava najsuvremenijim oružjem. Kada se zna da je Izraelu upravo Hezbollah najveći kamen spoticanja za bilo kakve šire pregovore o miru, onda je jasno da su izgledi za sporazum o miru blijedi da bljeđi ne mogu biti!

Ne smije se zaboraviti da Sirija u Libanonu slovi za zaštitnicu šijita, odnosno njihovih razno raznih frakcija. Istodobno Saudijska Arabija u svome okrilju drži sunite. Te veze sa sunitima i šijitima smatraju se krucijalnima u ovome trenutku i to je ono što službeni Libanon očekuje od svojih gostiju: smiriti jednu i drugu zajednicu kako bi se moglo nastaviti dalje.

Podsjetimo da je na jedvite jade raskrčena šuma različitih zahtjeva i namjera dok Libanon nije dobio kakvu takvu vladu zajedničkog jedinstva. Premijer je sin ubijenog Haririja, Saad Hariri. Međutim, nije dugo trebalo da se sukobi ožive! Beirutom su se proširile glasine da će UN-ov sud, nakon poduljeg vijećanja, proglasiti pripadnike Hezollaha krivima za ubojstvo Rafika Haririja. Dovoljno da se nikad ugašena vatra nanovo potpali!

Čelnik Hezbollaha Hassan Nasrallah reagirao je žestoko, dajući do znanja da neće prihvatiti takvu presudu te optužujući UN kako je ispolitiziran i da je dio izraelskog projekta! Mrak, odmah nakon svitanja u bliskoistočnoj politici.

Stoga je bio nužan dolazak Sirijca i Saudijca, da svaki sa svoje strane urazume Libanonce i pokušaju spriječiti razvoj događaja koji bi lako mogli izmaknuti nadzoru. I prije nego što su gosti i domaćini sjeli za stol, ocjene što se može postići dobrano se razlikuju. Premijer Saad Hariri očekuje veliki poticaj stabiliziranju situacije u Libanonu, a Hezbollah vide u tome mogućnost za arapsko jedinstvo suočeno sa zavjerom kojom se želi destabilizirati zemlja i dovesti do prevrata.

Naravno da se bliskoistočna druženja posebno motre u Izraelu i na Zapadu. Približavanje Sirije, Saudijske Arabije i Turske te njihov utjecaj može olakšati, ubrzati, mirovni proces, ali može ga i udaljiti. Iranski faktor u slučaju Sirije, posebno zabrinjava Izraelce, ali i SAD, koji pokušava na sve načine uvjeriti Damask da se odrekne višegodišnjeg saveza s Iranom. Do sada neuspješno!

Bashir al-Asad nije lak pregovarač koji postupa prema sloganu: Ako nemate mir, svaki dan možete očekivati rat! Mišljenje o izraelskoj vladi jasno je izrazio nakon napada na humanitarni konvoj brodova: To je piromanska vlada i nema izgleda da se s njom pregovara.

Ostaje trajno pitanje koliko i kriza u tom dijelu svijeta: Tko će biti taj koji će reći sada je dosta, bez nabacivanja uvredama i optužbama, sjednimo i pregovarajmo, razgovarajmo jer jedino se tako može doći do cilja. Zanimljivo je u svemu kako se Egipat, nekadašnji veliki igrač u mirovnom procesu, ušutio, slabo ili nikako se ne spominje. More li Mubaraka domaći problemi više od drugih ili umrtvljen i više ne predstavlja osim simbola, ključnog igrača na Bliskom istoku?