Rođen Vlaho Bukovac

Hrvatski slikar Vlaho Bukovac rođen je 4. kolovoza 1855. u Cavtatu, a umro je 23. na 24. travnja 1922. u Pragu.

Bukovčevo školovanje bilo je oskudno, ne ističe se u učenju, već ga zanima slikanje. U ranom djetinjstvu slika akvarele, a sličice prodaje djeci za krajcar. Imao je samo 10 godina kad sa stricem odlazi u Ameriku da bi tamo nastavio školovanje, no nakon stričeve naprasne smrti, njegova udovica šalje Vlahu u popravilište za malodobne.

U teškim uvjetima, mučen nemogućnošću da se javi roditeljima i spoznajom da je prevaren, disciplinirano pohađa školu za koju će kasnije reći kako je ipak bila korisna jer je naučio dobro engleski. Bez novca i zanimanja vraća se u Cavtat, a s 15 godina polazi na svoje prvo putovanje kao pomorac. S 19 godina ponovno ide u Ameriku i ovaj put odlučno želi raditi samo kao slikar.

Prvi njegovi slikarski radovi nastali su u San Franciscu. Ipak se vraća u Europu jer u Americi, reći će, može se uspjeti samo kao trgovac. Godine 1877. Bukovac je opet kod kuće u Cavtatu i tu nastaje velika prekretnica u njegovu životu. U Šarićevoj ljekarni u Dubrovniku pjesnik i publicist Medo Pucić svima je pokazivao sliku mladog Bukovca nazvanu Sultanija naslućujući da bi se ta darovitost u pravim rukama mogla dobro razviti. Uz pomoć biskupa Strossmayera stiže Pucić s Bukovcem u Pariz. Počinje pravo školovanje kod poznatog slikara Cabanela na Ecole des beaux arts. Već iduće godine izlaže u Pariškom salonu sliku Crnogorka i dobiva naklonost stručne kritike. Nakon školovanja ostaje u Parizu i gradi svoj prvi atelier. S vremenom napušta realizam Cabanelovog smjera, prihvaća poglede plenerista i impresionista, sebe smatra predstavnikom moderne francuske škole.

Slika Vlahe Bukovca La grande Iza, stavljena na počasno mjesto u velikoj ulaznoj dvorani Pariškog salona 1882., znači pravi i potpuni uspjeh. Nakon toga Bukovac putuje u Beograd i portretira na srpskom dvoru, a zatim u Crnu Goru i na Cetinje. Onda boravi u Zadru i Splitu.

Godine 1892. 37-godišnji Vlaho Bukovac oženio se lijepom 17-godišnjom Jelicom Petranović iz Dubrovnika. Njegova žena i djeca bit će mu često modeli. Godine 1893. Bukovac ima prvu samostalnu izložbu u Zagrebu, dolazi s europskim ugledom, a oko njega se okupljaju mladi hrvatski umjetnici. Pod njegovim utjecajem odbacuje se atelijerski način slikanja jer im predočava prednosti plenerizma.

Za Hrvatsko narodno kazalište, čija gradnja počinje u lipnju 1895., Bukovac dobiva narudžbu za izradu zastora o temi glorifikacija Ilirskog pokreta pod nazivom Slava njima.

Velik događaj 1898. bio je otvaranje Zagrebačkog salona, koji Bukovac otvara kao predsjednik tek osnovanog Društva umjetnika. Od 118 izložaka 50 je Bukovčevih, ali je zapažen i napredak mladih umjetnika. Bilo je čak 11 tisuća posjetitelja. Bukovac nakon Salona napušta Zagreb, seli se u Prag gdje je imenovan redovnim profesorom Praške akademije i tamo je ostao do smrti.