6. kolovoza

6. kolovoza 1945. u 8 sati i 15 minuta, stanovnici Hirošime doživjeli su nešto što srećom ni jedan drugi narod nije iskusio, napad atomskim oružjem. Tog dana prije 65 godina iz američkog aviona, bačena je na njih atomska bomba! Ubijeno je 140 000 ljudi a od posljedica zračenja u godinama što su sljedile još tisuće! Samo tri dana nakon Hirošime bačena je nova bomba na Nagasaki, ubijeno je 70 000 ljudi! Japan se predao, drugi svjetski rat je okončan, počela je nuklearna era!

Današnjem obilježavanju tog strašnog dana u Hirošimi je prvi puta među predstavnicima 74 zemlje bio i ambasador zemlje koja je bacila bombu na Hirošimu, američki ambasador John Roos!

Na mjestu gdje se prije 65 godina podigla smrtonosna gljiva, glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon pozvao je na potpuno uništenje nuklearnih potencijala, svijet bez nuklearnog oružja.

Koliko smo puta to na raznim skupovima, iz različitih usta, čuli? Oni koji ne posjeduju nuklearno oružje ili tehnologiju da do njega dođu svesrdo podržavaju takva nastojanja. Zemlje članice tzv. nuklearnog kluba načelno podupiru ideju ali u praksi se nekako sporo odlučuju za vlastite "senzacionalne" poteze. Svatko zapravo čeka da vidi kako će se ponašati druge strane te onda procjeniti treba li i u kojoj mjeri podržati određene zaključke.

Koliko se samo polovicom 90-ih raspravljalo o zabrani nuklearnih pokusa. Razvijene zemlje tražile su, jer im je to odgovoralo, da se pokusi ograniče isključivo na laboratorije! Oni koji takvu mogućnost nisu imali Indija na primjer ili Pakistan, žestoko su se protivili.

I, što se promjenilo? Pokusi su ograničeni ali i dalje se provode kako tko "zna" i umije, a broj onih koji raspolažu nuklearnom tehnologijom za proizvodnju oružja postupno raste.

Dakle, umjesto da se smanjuje broj onih koji predstavljaju prijetnju ovoj našoj planeti konstatno se povećava! Razlike su što se to, eto, javno ne priznaje.

Izrael ima nuklearno naoružanje, Sjeverna Koreja tvrdi se ima sve mogućnosti i nije sigurno da nema spremno oružje, Iran se sumnjiči za ubojite namjere kad razvija tehnologiju kojoj mnogi odriču namjenu: samo mirnodopska.

U međuvremenu Rusi su nastavili razvijati nove generacije oružja. Promjena je što su ga sada preselili na bolje čuvana mjesta i udaljenija od Moskve. Treba li zbog toga odahnuti? Sumnjam!

Amerikanci,,jedini koji su napali jednu zemlju nuklearnom bombom, pokušavaju igrati pozitivnu ulogu i zagovarati razoružanje. Poučeni iskustvom ostatak svijeta, jedino činjenice, brojke, mogu uvjeriti da je tome tako, sve ostalo je samo nova faza ispitivanja poteza protivnika.

Ne proizvoditi, ne posjedovati i ne dozvoljavati postavljanje takvog oružja na svome tlu, jedini je put prema svijetu bez nuklearnog oružja!

"Život je kratak, ali sjećanja duga" jesmo li išta naučili iz primjera Hirošime?