ŽIVOT.com

Kad čovjek može reći da doista živi u novoj sredini? Vjerojatno kad opet dobije priliku za neku dragu staru naviku. Kao ja danas, prve nedjelje u prvom jesenskom mjesecu života u američkoj pustinji: odradila malu jutarnju gimnastiku, skuhala kavu kakvu volim i sjela za kompjutor. Isto kao i kod kuće u Zagrebu. Jedina je razlika što takvih jutara nije bilo od nedjelje 1. 8. kad sletjeh u Phoenix-Arizonu.

Sad se vi s pravom pitate tri stvari:

1. Što ću ja ovdje?

2. Zašto uopće pišem blog?

3. Zašto biste vi to čitali?

Odgovor 1:
Počinjem godinu profesionalnog usavršavanja za rad multi-praktik novinara u multi-medijima budućnosti u sklopu programa Hubert Humphrey Fellowship. Koga zanima, može na internetu naći više o samom tome studijskom programu  i o mojoj maloj, ali odabranoj međunarodnoj grupi novinara okupljenih u Walter Cronkite School of Journalism and Mass Media na Arizona State Universityju.

Odgovor 2: Dugo sam se klonila, čak i zazirala od socijalnih medija svake vrste, ali to je jednostavno neodrživo stanje u današnjem svijetu. Danas ispada da je čovjek bez bloga pojava nalik onome što je nekad bio čovjek bez kafića, kako je Ibrica Jusić ispravno uočio u jednoj svojoj pjesmi – osoba bez društvenog identiteta, osobenjak, ako ne i sumnjivo lice.

A novinar bez bloga, pogotovo ovdje u medijski nesumnjivo najrazvijenijem dijelu svijeta, gotovo je nezamisliv lik, neka vrsta Nosferatua koji tavori na rubu medijskog postojanja - živ, a mrtav. I nije nikakva uvreda kad vas kolege pogledaju suosjećajno, ponekad i sažaljivo kad vide da niste umreženi u Tweeter, Linkedin, Four Square, Friendfeed, Flickr, Brightfuse, Delicious… Prethistorijski Facebook jedva tko i spomene, jer to je za vrtićki uzrast.

Kad čitate novine i gledate televiziju, nema toga tko vas ne poziva da doznate više na neki.com. Ako pokušavate uspostaviti normalan život, morate se naravno priključiti na super-speed internet kod kuće. Kad iz ureda dobrohotnog kolege okrenete broj telefona nadležne kompanije, tamo pola sata slušate da vam je ipak najbolje tu uslugu naručiti preko njihove TV-telefon-internet.com usluge, jer su svi službenici i dalje zauzeti pomažući drugim kupcima.

Ulovite prvog živog čovjeka koji vam se nađe na putu da mu se izjadate i ugnjavite ga pitanjem: Kako, prijatelju, ovi misle da naručim preko interneta kad upravo zovem da se priključim na internet? Neopisiva je njegova nevjerica: Pa valjda imaš neki laptop, svaki drugi kafić ima besplatnu wireless zonu i tamo to obaviš.

Naravno da meni, informatičkom primitivcu, to još uvijek nije samorazumljivo. Zadnju nadu u pronalazak srodne neobrazovane duše izgubite u  supermarketu pri kupnji kruha i mlijeka jer vas ljubazni blagajnik blago podsjeti da vam je njihovu nadolazeću ponudu najbolje uvijek prethodno provjeriti na naš.dućan.com

Pa ako sam toliko na internetu, kad ću stići izaći iz kuće i oprobati uživo sve te blagodati koje se nude iz ekrana? Kad ću zapravo živjeti? - pita se zadnjim snagama staromodni europski novinar kojem još uvijek negdje u daljini u ušima odzvanja riječ privatnost… Znam: oganizirat ću Život.com! Imam li uopće drugog izbora?

Odgovor 3: Divlji zapad odavno je predmet interesa ljudi širom svijeta od Hollywooda do Bollywooda, i šire preko Pacifika do Australije. Sigurno ne samo zbog filmskih kauboja i Indijanaca. Danas je taj Zapad dosta pitomiji, ali pravi kauboji i Indijanci i dalje postoje, a njihovi životni putovi križaju se s našima i kad toga nismo potpuno svjesni.

Navodim samo nekoliko aktualnih imena i pojmova iz realnosti Arizone danas, a vi procijenite želite li znati više o njima: John McCain upravo je listom pobijedio na lokalnim izborima koji se zahuktavaju do završnice 2. 11.

Otvorena je široka debata o gradnji džamije i/ili islamskog centra u New Yorku nedaleko od mjesta rušenja Blizanaca 11.9.2001. poznatog kao Ground Zero, a predsjednik Barack Obama upravo je podržao projekt. Lome se koplja oko antiimigracijskog zakona poznatog kao SB 1070 koji je krenuo upravo iz Arizone, a zid na granici s Meksikom ovdje podržava više ljudi nego što biste i pomislili.  

Ako vas zanimaju sve ove stvari i moja novinarska razmišljanja o njima s jakim osobnim pečatom, znajte da ću ih pisati svake nedjelje, a vi moći interaktivno sudjelovati u njima cijeli tjedan nakon toga. To može biti naš zajednički život.com, koji možemo zahvaliti razvoju digitalnih medija. Ako mi pišete izravno na elektroničku poštu, molim ne zaboravite staviti u naslov na što se točno odnosi vaš komentar, mišljenje, pitanje…

Drago će mi biti čuti svaki glas iz domovine te ću nastojati da zajedno budemo pametniji i pojedinačno sretniji u životu. Točka. Com.

Daria.Marjanovic@hrt.hr