I što dalje?

Mislilo se da će najnovije okupljanje šefova država i vlada EU u Bruxellesu proteći u uobičajenoj maniri takvih sastanaka. Puno diplomacije, jednako tako puno manje konkretnih zaključaka i zavidna doza samohvale za pojedine poteze. Pri tome se uglavnom mislilo na gospodarstvo o kojem svi i svatko raspravlja i donosi zaključke.

Ali... EU sastanak na vrhu pretvorio se u žučnu raspravu, do sada ne zabilježenu, u vezi deportiranaja Roma iz Francuske! Najviše šokiran time što je ta "unutarnja " tema postala dominanatna na summitu, a time i javna sramota, bio je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. U maniri ulice izvređao je mnoge počevši od povjerenice EU za pravosuđe Viviane Reding koja je otvorila temu uspoređujući francuski potez s onima u Drugom svjetskom ratu. Također Reding je pozvala Komisiju da protiv Francuske poduzme zakonske mjere.

I vatra je potpaljena. Usljedila su razna tumačenja što je time povjerenica mislila, spominjao se prečesto Vichy, nasilje nad jednom etničkom manjinom i pitanje tko je sljedeći.

Francuski predsjednik tu je pogubio živce. Izgalamio se na povjerenicu ali i na predsjednika EU komisije Jose Manuela Barossoa. Znaju li oni s kime razgovaraju, ne može se takvim tonom s jednom od osnivačica EU... Nezabilježena svađa između Pariza i Bruxellesa, složili su se svi promatrači. Svjestan što se dogodilo Nicolas Sarkozy povukao je još jednu lošu kartu, pokušao je "uvaliti" Angelu Merkel. Naime tvrdi Francuz, na konferenciji za novinare, Njemica je suglasna s njegovim potezima i da će sljediti njegov primjer!!!!!! Sarko je imao i dodatak, prenose agencije citat" vidjet ćemo onda kako će onda biti mirna njemačka politika".

Odgovor iz Berlina usljedio je odmah! Kancelarka nije razgovarala s francuskim predsjednikom o Romima i deportacijama, ni tijekom summita ali ni na njegovim marginama.

Nije tajna da francuski predsjednik ne stoji dobro kod svoga biračkog tijela! Mnogo je razloga a najveći da nije ispunio, tu nije jedini, ono što je obećao na početku mandata: promjenu! Novi predsjednik, novo vrijeme, nova politika i kako već to ide! Francuzi su naravno očekivali pozitivu, a što drugo. No zaredale su godine recesije, gospodarski rast je dobio gadan udarac a time i mnogo toga dugog što je bilo pogubno za moral građana. Mnogi govore o "psihološkoj iscrpljenosti" Francuza! U svemu tome na nož je dočekana mirovinska reforma kojom bi se odlazak u mirovinu pomaknuo sa 60 na 62 godine. Većina EU zemalja ide na 65! Zaredali su prosvjedi i posdsjećanje kako je u nacionalnome duhu da se smanji vrijeme na radu, a ne da se poveća!!!!

Podsjećam da je Francois Mitterrand 1983 smanjio godine za umirovljenje sa 65 na 60! Naravno čvrstoća sadašnjeg prdsjednika očitovat će se u ustrajnosti da provede nepopularnu mjeru i potvrdi se kao reformator s kredibilitetom. On inače iskazuje sklonost ekstremnim mjerama kako bi osnažio svoj položaj. Možda tako stigne do, sasvim sigurno željenog, drugog mandata 2012! Naravno ako...

Naime Nicolas Sarkozy je ovog ljeta zakotrljao lavinu. Nešto što je je bilo mali problem, illegalci Romi, postao je nacionalna drama. Deportacije, rušenje ilegalnih naselja uz jaku ksenofobičnu retoriku. On je samo učinio, vrdi se, ono što mnogi misle. Izvještaji govore da 60% Francuza odobrava takav potez predsjednika. Aplauz je dobio i s krajnje desnice.

Ne zaboravimo da su francuske vlasti tijekom prošlih godina već deportirale tisuće rumunjskih i bugarskih Roma ali najnovije ubrzanje teško je moglo proći nezapaženo u širem europskom društvu.

U kratkom vremenu, mjesec dana uništeno je 500 ilegalnih naselja. Predsjednik tvrdi da se to odnosi na sve ilegalce ali otkriven je memo ministarstarstav unutarnjih poslova prema kojem su vlasti instruirane da se obruše na romska naselja, prije nego da se bave "ostalim" slučajevima.

I što dalje? Što se može očekivati?Hoće li Eu komisija poduzeti odgovarajuće mjere protiv članice, pa bila ona i najstarije, kada krši pravila ? Ima li briselski bijes i zgražanje zube?

U Europi procjenjuje se ima 10 milijuna Roma, 86% živi ispod granica siromaštva i najbrže rastuća su etnička manjina. Prije dvije godina talijanski premijer Silvio Berluscloni morao je odustati, zbog reakcija javnosti, od namjere da uzima otiske prstiju i fotografira Rome imigrante. Berlusconi sigurno sa zanimanjem prati rasplet postojeće svađe u EU. To očekuju sigurno i druge desne vlade na kontinentu. Slijedi se logika: protjerivanje Roma, tvrde analitičari, ne košta ništa a donosi glasove kod kuće. Na takva što EU komisija ne smije ostati bez riječi, jer što ako sutra bude na redu izgon neke druge manjine?