Zidovi

Pričat ću vam jednom i o prekrasnoj prirodi Arizone - čim malo zahladi i procvjeta cvijeće. Kako rujan odmiče jutra su malo svježija, ali prosječna temperatura je i dalje oko 30 °C. I danju i noću. Unatoč pasjoj vrućini, i noćas su u pograničnim pustinjama Arizone, Texasa i New Mexica sigurno kriomice pješačili ljudi. Manje ili veće skupine budućih američkih građana bez osobne karte i dalje se odlučuju na taj neizvjestan pokušaj bijega iz bijede. S djecom u naručju i vrećicom osobnih dragocjenosti o remenu, svaki dan iz Meksika stižu ilegalni imigranti. Neke pogranične vlasti otkriju i vrate. Neke više nikad nitko neće vidjeti žive.  

Prema procjenama demografskih stručnjaka sveučilišta Arizona State University, samo u ovoj saveznoj državi ima oko 460 tisuća neprijavljenih stanovnika iz raznih stranih zemalja. U SAD ih je više od 10 milijuna. Zato me trenutačno više zaokupljaju misli o ljudima i zidovima nego o prirodnim ljepotama.

Vidim da su pogranični zidovi u povijesti uglavnom građeni tako i zato da bi bili nadvisili i zastrašili čovjeka željna boljeg života: Berlinski, Kineski, Jeruzalemski…

Pa i u literaturi zid obično ima neki sudbinski smisao suprotstavljen individualnoj slobodi – sjećam se iz davne školske lektire mučne srpske narodne pjesme o zidanju Skadra na Bojani  ili Sartreove zbirke pripovijedaka „Zid“ .

Ali zašto danas, kad je svijet dobrano zagazio u treći milenij, netko očito vrlo moćan želi učvrstiti moć gradnjom zida na južnoj granici zemlje koja se diči tradicijom demokratskih sloboda?

Moguće odgovore na to pitanje nalazim u radovima dvaju nadasve uvjerljivih autora.

Ricardo Martinez redatelj je dokumentarca  od kojega srce zebe. Nedavno sam imala priliku vidjeti njegov „The Wall Documentary“, film koji je postao je referentna točka protivnicima podizanja zida prema Mexicu. Uz političke i socijalne probleme, on pokazuje kako zid dugoročno narušava prirodnu strukturu regije razlamanjem biljnih i životinjskih staništa. Mirni prosvjedi diljem zemlje ne prestaju, aktivisti se ne predaju, blogeri ne posustaju u objašnjavanju svojih razloga za ili protiv legalizacije statusa dosadašnjih imigranata.

Ako želite, možete se i sami aktivno uključiti u diskusiju o dokumentarcu „Zid“ na Facebooku .

Terry Greene Sterling, novinarka i sveučilišna profesorica posvetila je život istraživanju problema ilegalne imigracije. Bez dlake na jeziku piše o imigrantima za list „The Daily Beast“ . Jedna od onih sićušnih neustrašivih žena koje govore naglas nezgodne stvari koje mnogi drugi tiho misle, treći je naraštaj američke obitelji doseljene u doba prvih kauboja i Indijanaca. Odrasla na usamljenom ranču kojemu je najbliži grad omanji Prescott , sa sjetom se sjeća putovanja kod bake u Meksiko. Smatra da su ti krajevi organski povezani, te je razdvajanje njihovih ljudi političko nasilje. Da, postoji krijumčarenje i ljudi i roba. Da, tržište marihuane i kokaina je golemo. Da, prostitucija cvjeta. Ali zašto nema dostatnih stručnih studija o razlozima ekonomskog kraha? Zar su jedini razlog za njega siromašni Meksikanci koji dolaze raditi poslove koje većina američke mladeži ne bi radila niti u snu? Zar potomci poštenih i vrijednih doseljenika iz Meksika ne zaslužuju državljanstvo nove domovine? Zar su veliki američki šerifi doista toliko nedorasli velikim „mačcima kriminala“ da moraju loviti „poljske miševe“? Odgovori na mnoga slična pitanja mogu se naći u knjizi „Ilegalci – život i smrt usred imigracijske ratne zone Arizone“ i na blogu „White Woman in the Barrio“ u sklopu autoričine web stranice www.terrygreenesterling.com