Brendiranje

Na Državnom sveučilištu Arizone u Phoenixu ponedjeljak navečer tradicionalno se zove Must-See Monday. To znači susret koji ne treba propustiti. Ovaj put gost je bio Dan Schawbel kojemu je specijalnost – osobno brendiranje. Kako se kod nas engleska riječ brand već pohrvatila, primila sam se posla da me Dan ne zatekne nespremnu za pitanja. 

Malo me lecnulo najstarije značenje riječi branding na Wikipediji: žigosanje stoke, obilježavanje kakva predmeta, ali i ljudi kao način kažnjavanja, a tu su i sado-mazo konotacije. Naime, radilo se o pukom razlikovanju primjeraka stoke, koji su prilično nalik jedni drugima, po obliku žiga što im ga je utisnuo vlasnik.

Ali po novome, brand je zapravo sinonim za identitet, specifičnost proizvoda, usluge ili posla, koje uključuje ime, znak, geslo.... Tu se u značenje nužno uvlači marketing, a s njim i pojam suvremenoga vrhunskog stručnjaka za to područje, koji iz meni nedokučiva razloga dobiva titulu guru. Prvi je na listi tražilice Martin Lindstrom. Slijede ga William Aruda i Rob Frankel.

Sad u sliku uskače naš Dan Schawbel, koji na pragu tridesetih godina otvoreno kaže kako mu je cilj da njegovo ime izbije na prvo mjesto. Mladi guru već je partner u upravi tvrtke Millenial Branding LLC, autor cijenjenog bloga posvećena osobnom brendiranju Personal Branding Blog  i bestselera Me 2.). Vlastitu metodu temelji na četiri dokazana koraka do izgradnje moćnoga osobnog brenda: otkriti, ostvariti, obznaniti, održati. Što je točno 2.0, znaju oni koji znaju i što je 1.0 – u prijevodu na jezik nas informatički neukih, viši stupanj kolektivne inteligencije koju donose elektroničke društvene mreže poput blogova.

Globalno brendiranje sebe samoga glavni je američki hit informatičke sezone. Treba smisliti dobar nadimak, uključiti se u što više online društvenih mreža kvalitetnim sadržajem, širiti važne informacije u odabranom području, izgraditi kredibilitet i steći što više sljedbenika – ukratko, postati netko i nešto na internetu, referentna točka, osoba koju poznaje i poštuje što više ljudi diljem svijeta.

Pitam mudro govornika: A što je sa stvaranjem brenda jedne zemlje? Kaže: Vrijede ista pravila, samo što to radi više osoba zajedno. Sad mi se nameće pitanje za domaće stručnjake: ako smo posljednjih godina zaista mnogo govorili o brendiranju Hrvatske, što smo konkretno poduzeli? Koliko se sjećam, pionira na tom polju Borisa Ljubičića slijedili su u stopu dizajneri Bruketa i Žinić, arhitekti Penezić i Rogina, pridružila se i Gospodarska komora akcijom Kupujmo Hrvatsko. A meni su nekako uvijek bile najdraže pojedinačne inicijative o kakvima govori Funky Business Blog i koje pletu priču o zemlji u svakom kutku gdje ima kreativnih ljudi. Turističke zajednice većinom se još traže na putovima brendiranja. Ali čini mi se da smo nešto ipak postigli. Kad me Amerikanci polu-zainteresirano i po navici upitaju odakle sam, na odgovor Croatia ne klimaju više glavom neodređeno, da bi tek ponetko promrmljao Toni Kukoč. Doslovce svaki treći čovjek kojega susretnem ili poznaje nekoga tko je bio, ili je sam već bio, ili razmišlja o putovanju u Hrvatsku. A zna se da prosječan Amerikanac nije baš neki svjetski putnik. Inače, u mjesec i pol dana koliko sam u Arizoni, četvero je ljudi na spomen Hrvatske uzviknulo: Cro Cop!.

Posebno me ganula prodavačica mobitela koja ne zna što bi dala da može dečku nabaviti autogram njegova idola. Imena dečka se ne sjećam, ali pored njezina dućana prođem ponekad. Pa, ako bi itko u domovini mogao zamoliti Mirka Filipovića da jednu sliku potpiše za Jessie iz Phoenixa - Arizona, to bi puno značilo za brendiranje Hrvatske kao zemlje divnih ljudi. Da i ne spominjemo koliko bi pridonijelo njezinu osobnom brendiranju u trgovačkim krugovima. A ja sam za to uvijek na klikohvat: daria.marjanovic@hrt.hr