Hladni mir

Desetljećima su bili u hladnom ratu. Današnji mir između Rusa i Amerikanaca, gledan sa zapadne strane, nalikuje na indiferentnost.

U četvrtak, 7. listopada, slavio je 58. rođendan ruski premijer Vladimir Putin. Divan prilog na BBC News Europe o svim čudnim darovima koje je dosad dobio, uključujući najnoviji kalendar sa slikama 12 obnaženih studentica Moskovskog sveučilišta. Istog jutra na Državnom sveučilištu u Arizoni čitam vijest da je kineski disident Liu Xiaobo dobio Nobelovu nagradu za mir. Ta mi je koincidencija povod za ovu crticu o ratu i miru između velesila.

Dakle, sjedim za računalom u uredu koji dijelim s 9 stranih kolega i koji su domaćini nazvali global office. Za susjednim računalom Yang Xiao, kolega iz pekinških novina Youth Daily, s kojim pripremam Putinov portret za prezentaciju o svjetskom lideru po izboru idući tjedan. Ponosan je zbog velike časti za njegovu naciju. Pitam što o nagradi pišu kineske novine. Još ništa, kaže. Ali su se raspričali na američkom javnom radiju NPR ostali kineski disidenti, jer neki misle da ima i zaslužnijih. Dotle 420 milijuna korisnika interneta u Kini zacijelo javlja vijest znancima. I čeka kad će progovoriti novine. 

Kina je, čini se, ključna zajednička geopolitička, a pogotovo ekonomska, čarobna riječ za obje supersile koje su nekoć svijet dijelile na dva bloka. Ovdje na dalekom Zapadu, nezaraćeni se Istok jedva nađe na vijestima dostupnim prosječnom konzumentu prosječnih dnevnih vijesti. Najčešće je u paketu gospodarskih tema koje redovito uključuju Kinu. 

Stoga pođoh na ulicu upitati građanina običnog: ima li uopće pojma tko je Vladimir Putin i znači li im njegova zemlja išta u životu. Evo rezultata ankete:

Tia (21), apsolventica novinarstva
- Moji bi roditelji bolje znali o njemu. Moji vršnjaci baš previše ne razgovaraju o svijetu. U školi nam govore o ratovima, ali ne o zemljama. Mislim da mi mladi nažalost ne shvaćamo dovoljno Putinovu ulogu.

Sam (20), brucoš
- Ne znam tko je Putin, samo znam da Rusija još drma svijetom. Mi se uvijek svađamo i mirimo. Ali u njih se donekle možemo pouzdati u ekonomskom smislu. Potrebni su nam. 

Adriana (29), poslovotkinja
- Čula sam to ime, ali nemam dovoljno informacija da bih mogla točno reći koliko nam je Rusija važna ili nevažna. Ne da mi je svejedno, ali rijetko je na vijestima, a i kad jest, onda nije baš u pozitivnom svjetlu. 

Jason (36), agent osiguravajućeg društva
- Mislim da je Putin ruski premijer prije Medvedeva, no poput većine Amerikanaca, miješam te dvije dužnosti. U svakom slučaju mi se čini jakom osobom. Ne bih mu se volio naći na putu jer me malo plaši. Također vidim da Rusija dosta trguje s Kinom, što kod nas stvara stanoviti nemir.

Paul (56), državni službenik
- Putin, bivši ruski predsjednik. Ne vjerujem mu. Mislim da želi vratiti stari režim i vojnu premoć, a to nam ne treba. Uvijek će biti špijuna i protoka informacija, ali više nisu 50-e.

Elinor (65), poljoprivrednica
- Ne znam to ime, ali se sjećam hladnog rata. Mislim da su sve zemlje važne i da moramo razgovarati. Još više ako imamo različita stajališta, jer smo onda prisiljeni bolje pogledati jedni druge i to može biti dobro za sve. 

Dok Rusijom vlada Putin-manija, bauk komunizma očito više ne kruži Amerikom. Zacijelo jer više ne služi nikome. Tek ga se ponekad sjete očajni lokalni političari kad u utrci za vlast iscrpe sve ostale argumente govora mržnje prema različitosti.

Zbogom Rusijo, dobar dan Kino!