Ahmadinežad u "školi otpora"

Bilo je kao na rock koncertu gdje se čeka glavna zvijezda! Satima prije "koncerta" okupili su se obožavatelji oboružani prigodnom dekoracijom. U ovom slučaju zastavama Irana, Libanona i Hezbollaha te balonima u odgovarajućim bojama. Od napora i sunca koje nije imalo razumijevanja za okupljene sljedbenike velike ideje proroka iz Teherana, padalo se u nesvijest, radile su hitne službe, a žene u kompletno crnim čadorima raznosile su vodu. Njihov doprinos velikom trenutku. A taj je?

Politička rock zvijezda je Mahmud Ahmadinežad, a trenutak je njegov prvi službeni posjet Libanonu, točnije jugu te zemlje uz izraelsku granicu! Čime je to zaslužio: neprijateljstvom prema Izraelu! Predsjednik koji je nebrojeno puta u svojim nastupima na Zapadu bio kritiziran, izviždan, izoliran zbog stajališta o atomskom naoružanju, Izraelu, Americi, Bliskom istoku i koječemu drugom, ovdje je napokon mogao odahnuti! Naravno, ako ga se kritike Zapada uopće doimlju. Čini se da je njegova neosjetljivost na međunarodne odnose i diplomatske regule postala poslovična.

Ni u kojem slučaju ne treba se kladiti da Ahmadinežad nije u stanju nešto reći ili naum ostvariti. Stoga je oprez najvažnija i jedina preporuka, imajući na umu da Iran ima dostupnu atomsku tehnologiju, a kada se takvima prijeti, mora se misliti na posljedice. Na to računa i Ahmadinežad, ali uz atome on ima i naftu te iznimno nezgodan geografski položaj zemlje i lako zapaljivo okružje!

Dakle taj i takav Mahmud Ahmadinežad stigao je u posjet "svojima" kako je nazvao pripadnike Hezbollaha koji ne bi ni postojali da nije bilo idejne i novčane pomoći Irana. Iran je osnovao i naoružao Hezbollah, jedinu arapsku borbenu snagu kojom izravno upravlja u borbi protiv izraelske goleme vojne sile. S vremenom stvoren je moćan politički i socijalni pokret, najsnažniji u Libanonu. Ahmadinežad ih naziva otporom koji je s Iranom povezan ideološki i stoga su, prema njegovu mišljenju, i označeni kao prijetnja.

Kako je iranski predsjednik jedina stalna, postojana podrška Hezbollahu, nije ni čudo što su ga na jugu zemlje uz samu granicu s Izraelom dočekali, na stadionu u mjestu Bint Jbeil, kao pravog heroja! Predsjednik ih nije razočarao! Nazvao ih je školom otpora, a Izrael "cionističkim režimom" i ponovio dobro znanu prijetnju da će Izrael "nestati". To je inače područje koje je Iran pomogao ponovno izgraditi nakon rata između Izraela i Hezbollaha, 2006. U obnovu je utrošena navodno milijarda dolara.

Nisu svi u Libanonu dočekali Iranca s takvim oduševljenjem. Izvan šijitskih područja upozorava se kako ga je nemoguće nazivati spasiocem kad donosi samo nevolje! To je realnost Libanona gdje je vlast podijeljena između različitih vjerskih zajednica pa je onda heroj jedne drugima neprijatelj.

Uza sve to, još nije okončana istraga koju je pokrenuo UN 2005. u vezi s ubojstvom Rafiqa Haririja, bivšeg premijera, za što se sumnjiče upravo neki pripadnici Hezbollaha.

Posjet iranskog predsjednika Libanonu i sve što se zbiva u vezi s njim, podsjetnik je i na niz drugih sličnih posjeta istaknutih svjetskih političara, ali i obveze koje nakon njih slijede. Uz podršku ili pomoć u pravilu slijedi i dodatak: što se očekuje zauzvrat! Problem je u onim neobjavljenim pojedinostima, što se može očekivati nakon ovog posjeta Mahmuda Ahmadinežada Libanonu. Tako funkcionira politika, pri čemu je Bliski istok najjasniji i najopasniji primjer.