Red

U ovoj kući mora biti red! U ovoj vladi mora biti red! U ovoj državi treba biti red! Što u državi, u Europi je red nužan! Tako valjda nekako razmišlja i napreduje njemačka kancelarka Angela Merkel. Čini se da svaki potez ima do u pojedinost razrađen, ništa ne prepušta slučaju i za sada je malo tko može iznenaditi. On može iznenaditi mnoge, ako ne sve u EU.

Nekada politička štićenica Helmuta Khola, daleko je dogurala. Sam Kohl koji je u nju imao veliko povjerenje, sigurno nikada nije ni sanjao što će i koliko će odlučna Njemica postići! Od samog početka njezinog predsjedanja vladom bilo je jasno da šarm nije ono s čime će ona pridobivati protivnike. Jasna ideja i još jasniji stav o posljedicama, nametnuli su Angelu Merkel u sustavu odlučivanja u Berlinu, ali sve više i u Bruxellesu, koji i onako kronično boluje od nedostatka ideja.

Ma kako u startu mnogima njezini potezi izgledaju prerizični, Merkel uspijeva u njihovoj realizaciji. Bilo da je ne tako davno dignula na noge mnoge u vezi sa strancima u Njemačkoj ili kada je uoči sastanka na vrhu u Bruxellesu najavila nužnost izmjene Lisabonskog ugovora, ustava Unije. Svjesna lomova i kaotičnih situacija u nekim članicama koje je pod teretom krize i zaduživanja trebalo izvlačiti golemim finacijskim injekcijama Angela Merkel zatražila je uvođenje  čvrstih pravila ponašanja u kriznim situacijama, a sve kako bi se ojačala eurozona. To je značilo najavu za dopune, odnosno izmjene postojećeg Lisabonskopg dogovora kojemu je ona također bila spiritus movens.

Dokument se teško rađao, a nakon neuspjelih referenduma o ustavu EU-a u Nizozemskoj i Francuskoj. Samo spominjanje potrebe da se sada mijenja, što znači i ratificiranje izmjena, unaprijed je izazivalo negodovanja. Ali...

Angela Merkel je ponovno uspjela. Uvjerila je prvo Francuze, a onda su tako ojačani zajedno nastupili pred ostalim članicama EU-a. Nakon dva dana rasprave svi su se složili s prijedlogom, okvirom za buduću gospodarsku ravnotežu. Stvorit će se stalni, a ne povremeni ili od slučaja do slučaja, krizni fond! Naravno to znači da će budžeti, trošenje i zaduživanje svih zemalja članica biti pod stogim nadzorom. Istodobno uvele bi se progresivne sankcije zemljama koje prijeđu maksimum zaduženosti dopušten EU-dokumentom o stabilnosti i rastu, što je 60% BDP-a. Sankcije bi trebale biti i preventivne ako članica počne voditi "opasnu" gospodarsku politiku. Sve kako bi se izbjeglo ponavljanje grčkog slučaja, širenje bolesti koju svi moraju liječiti. Kada je u pitanju novac, svi su osjetljivi i "rastrošnost" drugih ne žele više sanirati. Stoga je suglasnost na kraju mogla biti i očekivana!

Konačna odluka očekuje se u prosincu kada bi predsjednik Unije Herman Van Rompy trebao izložiti razrađeni prijedlog izmjena.

Današnji dogovor u EU-om poklapa se sa Svjetskim danom štediša. Naime, tamo neke 1924. štedionice su potaknule, svjesne krize, ideju da se propagira štednja, kolika god bila. Svatko prema mogućnostima, no u ona, a i ova vremena svima je nužan neki krizni fond. Tu je njemačka kancelarka samo prva jasno artikulirala to što je svakome jasno na razini kućnih budžeta. Ne može se trošiti ono što se nema. Može ali... politika je s vremenom napravila svoje prečace, arogantno se uzdajući u sposobnost manipuliranja. Sve je prolazilo dok lanac sreće, zaduživanja i poniranja, nije puknuo. Pojavila se gola pohlepa i potpuna praznina u redovima onih od kojih se očekivalo da mjestom na ljestvici odgovornosti znaju što treba činiti. Njemačkoj kancelarki se vjeruje, a kako i ne bi kada Njemačka ove godine ima najveći zabilježeni izvoz u svojoj povijesti.