Može i badava

 Najveća gužva u gradu! Od niza mjesta koja vam odmah padaju na um, a vezano uz shopping, to sigurno nije ni jedno. Ovog petka najnatiskaniji su paviljoni na Zagrebačkom velesajmu. Stari, dotrajali ali ipak najposjećeniji. Petica i šestica i ove godine postale su golemo skladište knjiga. I N T E R L I B E R je u gradu!

Tisuće mladih, najmlađih, onih u poodmaklim godinama, srednja generacija, tragača za slovima svih vrsta i staleža. Likovi za neki novi roman ili publicistiku: što je to u ljudskom biću što ga tjera prema... knjizi. Kupuje se a kako i ne bi, građani oslobođeni od tereta harača po naputku Vlade, poslušni kakvi jesu, povećavaju potrošnju koja "vrtoglavo" raste! Kakva kriza, recesija se ne spominje, barem ne kod kupaca.

Još malo pa nestalo, logika je ovogodišnjeg kontakta izdavača i čitatelja. Sve što su imali na skladištima, a toga nije malo, izložili su na uvid javnosti. Nove sasvim friške knjige, još s mirisom tiskare, utapaju se u moru onih koje ruše sva sniženja. 50%, 60%,70%, sve po 10 ili sve po 1 kunu.

Šarenilo mnoštva ljudi i knjiga! Ipak nešto nedostaje i to ono najvažnije: nedostaju PISCI! Nije da ih uopće nema, ali sve je to nekako skromno, sitno onako za usput. Kad smo već tu, evo...

Otvaranje Interlibera bilo je obeshrabrujuće u tome pogledu. Umjesto da sajam knjiga otvori zvijezda domaća ili svjetska: pisac od imena i pera /računala/, prepušteno je to uhodanoj praksi: ministru i bližnjima. Malo, kratko, nezapaženo! Izdavači svjesni da će sniženjima privući kupce nisu ni tražili drugo jer da jesu sigurno bi se i potrudili te čitateljima ponudili intrigantan ne samo početak već i preostale dane, kako se to kaže, druženja s knjigom i kupovanja.

Možda se moglo dovući na video vezu trenutačno najspominjanijeg "autora" memoara Georga W. Busha. Politička zvijezda za koju sigurno čeka spreman neki naš izdavač.Iako Bushovi memoari "Decision points" potvrđuju sve već znano i prežvakano o njemu i politici, zanimanje je golemo! Ima tu iskrenosti o manama, pa i predsjednici su ljudi koji žele biti voljeni, biti simpatični. Čega nema? Isprike za poteze koje samo on smatra ispravnima! G. Bush je jednostavno požurio ispričati povijest svoja dva mandata prije nego li se povjesničari dohvate toga. Mala natuknica za izdavače: Bush nije prvi po prodaji, još se treba potruditi kako bi dostigao vodećeg, još jednog predsjednika, Billa Clintona. Njegova golema knjiga "Moj život", više se pamti po bezbroj zahvala nego po otkrivanju nepoznatih činjenica i poteza. I jedan i drugi bili su otvorena knjiga i prije službenog ukoričenja.

Naravno i za korištenje vremena bivšeg predsjednika trebalo bi platiti. Trebalo je platiti i za svjetske pisce-zvijezde, nešto manje za domaće, ali... Zaboravilo se da ta imena čine nešto važnim ili ne! Pokazuju koliko smo mi čitatelji bitni onima koji nas zasiplju knjigama.

Ne bi li to bio pravi mamac za odlazak na Interliber, koji misli međunarodno ali je sve više lokalno, lokalan! Ne bi li trebalo također istaknuti neka kritičarska imena, dati njima da preporuče, za knjigom gladnom puku, što i zašto nešto čitati. Je li moguće da je, a je, jedini kriterij veliko sniženje "sve po deset kuna". Pa ako je i po deset ili kunu, zašto da kupim ovu a ne neku drugu knjigu?

U narodu koji se baš ne može podičiti obrazovanošću trebalo bi se ipak više potruditi a ne samo gledati kako isprazniti skladišta. Jer ako je pražnjenje skladišta cilj, onda bolje da zainteresirani dođu na tu i tu adresu, izdavači neće plaćati skup prostor a čitatelji koji ionako ne plaćaju ulaznice možda će uz cijenu tramvajske karte doći do knjiga i za manje od kune! I što nakon toga?

Primjera radi: ako se za špeceraj, ono što mi svi svakodnevno kupujemo i nužno trebamo, angažiraju u Hrvata trenutačno najpoznatije strane zvijezde, nije li u izdavača netko prespavao lekciju o marketingu!