Ljudi i događaji

Probudila me jutros vijest da smo sve više siromašni u ovom, kako se nekad tvrdilo, prebogatom svijetu! Dobar početak dana...

Naime prema podacima UN-a u posljednjih 40 godina broj siromašnih zemalja se udvostručio. Tamo neke davne 1970. bilo ih je 25 a sada 49.! Zašto se to dogodilo? Prema tvrdnji Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj /UNCTAD/ propao je model razvoja tih zemalja i to treba promijeniti! Je li netko to pokušao reći prije, usmjeriti te nerazumne, pomoći? O tome ni slova. No vijest s ruba bijede ima jednako očajan nastavak: stanje se i dalje pogoršava. Kako i ne bi; pogledajte samo na ulicu i neće vam trebati puno vremena da vidite kako se vojska onih blizu ničega stalno povećava. Tri milijuna ljudi godišnje priključuje se toj koloni. To je na žalost stari podatak iz godina dobrog življenja. Kako je od 2007. na ovamo treba čekati nove statistike.

Previše se uvozi, pogotovo hrane, previše se troši, a premalo proizvodi. Kako to poznato zvuči! I što se poduzima? Ovisno o tome koliko su sposobni oni na vlasti. Preuzeli su odgovornost upravljanja, ali bez vizije, ponekad i bez osnovnih znanja iz ekonomije. Kako vlast ima nevjerojatnu moć privlačenja, mnogi stučnjaci priklonili su se onima koji odlučuju i tako dolazi do apsurdne situacije: oni koji znaju podržavaju one koji ne znaju da ne znaju, ali svakodnevno donose odluke! Kada će o tome UN objaviti statističke podatke, koliko se broj takvih udvostručio, utrostručio... u zadanom razdoblju.

No siromašnih će biti uvijek i teško da će i ovo novo saznanje izazvati veće rasprave. Svijet prati razvoj dalekih kriza s mogućim ozbiljnim posljedicama za ostale. Trenutačno to je sjevernokorejsko dokazivanje da može zagorčavati život svim susjedima kada im to god padne na pamet. Nije važno je li u tijeku nasljedna smjena vlasti ili pojačana bolest trenutačnog šefa, prenaoružana i agresivna država sa stanovništvom ispod granice bijede, kad god treba pomoć međunarodne zajednice u smirivanju gladnih želuca, potegne rakete i ubaci u medijski prostor uspješnost u obogaćivanju urana.

Svi se zgroze i odmah zaključuju - to tako dalje ne može! Kako se za prijestolje priprema sin Kim Jong-ila, mladić primjerom dokazuje da će biti pravi nasljednik svoga oca i zapovjednik golemih oružanih snaga. Pa postao je nedavno general, a što je general bez bitaka! Stoga je njegov potez gotovo logičan i bio je predvidljiv. Dijete koje je do sada studiralo, ni s čim se nije isticalo, mora sada biti glavni. Oštar stav prema Južnoj Koreji zasigurno će navući smiješak na lica vojnih časnika, koji trebaju osigurati potporu vojske mladom Kimu.

Kada se u tu oružanu diplomaciju uključi i SAD, sve je postavljeno na svoje mjesto. Pjongjang će do nedjelje, kada počinju američko-južnokorejske vojne vježbe, sigurno potrošiti još koju raketu na susjeda i biti dovoljno glasan, a onda će se pregovarati.

Nosač aviona "Washington", nitko nema takvoga, najjači je argument za ovu vrstu diplomacije i razmjene strahova. Sjeverna Koreja na kraju dobit će ono što je i željela: ekonomsku pomoć i pažnju SAD-a za mogući nastavak razgovora o nuklearnom naoružanju. Pjongjang se tom taktikom uspješno koristio više puta i ne vidi razloga da i sada ne uspije! Koja diplomacija može riješiti opasnu ludost?