Dobri susjedi

Božić se bliži, obvezna doza osobne dobrote se pojačava čak i među slučajnim susjedima

Prva subota u mjesecu. Za većinu Arizonaca sasvim obična, ali mojem susjedstvu najdraža. Dan je to za besplatan zajednički zajutrak u zajedničkim prostorijama. Naravno, jasno ti je da si sve te krafne i jogurte platio u stanarini, ali ne mariš taj tren. Već ti je drago upoznati nove i sjetiti se starih stanara, dodati kavu starijoj dami, ustupiti djetetu zadnju jagodu u zdjeli.

Dobrosusjedski odnosi neobično su važan dio američkog načina života. Kućepazitelji uvijek smišljaju ugodna i korisna društvena zbivanja. Osobito u predblagdansko vrijeme.

Sad se skupljaju igračke za veseli vlakić - Toyland Express, u organizaciji Vojske spasa. Dobit će ih djeca kronično siromašnih, ili gubitkom posla naglo osiromašenih roditelja. Mislite da netko kani dati staru igračku? Taman posla, to je prilika da se i djeca zabave birajući darove za nepoznate mališane koji su imali manje novčane sreće u životu.

Na Helloween je bilo pečenje kolača od tikve za pjevače-pokućarce. U rujnu sakupljanje reciklažnog elektronskog otpada, uz dužno upozorenje da ga valja uredno složiti u posebne plastične vreće. Takve obavijesti redovito nalazim zataknute za vrata stana u obliku šarene brošurice, tiskane na sjajnom papiru. To je naš kućni glasnik. Koji smo također platili u stanarini. Ali takva je igra. U njoj te onaj isti susjed s kojim si dijelio zajutrak ili skupljao igračke idućeg dana možda neće ni pogledati u prolazu. Jer nije službeni dan za druženje. 

Ali svaki dan u godini valja biti uzoran član lokalne zajednice. U najčitanijim gradskim novinama, The Arizona Republic, nedavno je izašao članak pod naslovom ˝Spasimo naša susjedstva˝. U njemu se ističe potreba za redovitim čišćenjem travnjaka, dvorišta i inih privatnih površina od zaostalih predizbornih plakata, prevelikih kanti za smeće, otpalih dijelova kuća napuštenih zbog neplaćanja kredita, te sličnog rugla koje vrijeđa oko. Autorica je aktivistkinja nečega što se zove Neighborhood Housing Services of Phoenix. Iskreno, ne znam kako bih to uopće prevela. Služba za međususjedske odnose? Kako god, njezina je dužnost, temeljem koje prima državnu plaću, da po gradskim četvrtima sve bude lijepo, čisto, uredno, te da se u to uključi što više žitelja dotičnih četvrti. Poziv još poticajnijim čini podatak da kućevlasnici koji ne odbijaju stambene savjetnike u 60 % slučajeva uspijevaju zadržati dom unatoč gospodarskoj krizi.

Sve me to podsjeti na općenarodne veselice u Novozagrebačkim kvartovima i malo me uhvati nostalgija. Liječim je hrvatskim slatkišima iz trgovinice nazvane Haji-Baba. Još sam u potrazi za domaćom kapljicom. Znate li da se koja izvozi na Divlji Zapad, lijepo molim javite. I dalje sam na elektronskoj adresi: daria.marjanovic@hrt.hr.