"Kad zarđaju zlatna pera" knjiga Mata Jerinića

Iz samog naslova Jerinićeve knjige mogu se naslutiti povodi njenim ishodišnim nakanama i poticajima koji tek prividno naslućuje teme, prepoznaje aktere ili prokazuje protagoniste ali precizno detektira vrijeme i okolnosti koje, i ne slučajno, korespondiraju s nekim njegovim i osobnim pa onda i novinarskim i mogućim biografskim iskustvima. Onim i ne slučajnog sudionika i svjedoka, zainteresiranog sugrađanina i autora sa spisateljskim ali i drugim životnim iskustvima koji ostavljaju tragove, otimlju se zaboravu i provociraju nova preispitivanja i bilježenja. Ono što im je zajedničko je Dubrovnik i podneblje koje ih je iznjedrilo i ratne i poratne okolnosti Grada. Knjiga „Kad zarđaju zlatna pera“ već naslovom asocira na nekadašnju prestižnu novinarsku nagradu pa slijedom drugih slobodnih konotacija i igrom asocijacija propituje prinose i njenih dubrovačkih neraliziranih pretendenta te stvarnih i prijetvornih kolega u turbulentnim vremenima kada su se, u pojedinim slučajevima i dovoljno često, odvijali scenariji neprimjereni prizivima profesionalnim ali i onim ljudskim i kolegijalnim. Ratne okolnosti Grada ranih devedesetih središnja je Jerinićeva tema većine od osamnaest proza okupljenih među koricama ove knjige u kojima, vješto balansirajući između stvarnih i „dogođenih“ situacija i raspleta, interpolira one aktualne teme svojih sugrađana i njihova svakodnevlja bogateći ih detaljima i prizorima ljudskih razrješenja koliko god u sebi nosili konfliktnosti i , recimo tako, praštajući ton sućutne suosjećajnosti. Većinu proza moglo bi se, iako možda malo pretenciozno, nazvati „pričama s ključem“. Dugog i bogatog iskustva u novinarstvu posebice u onom pisanom i dnevnom, Jerinić svoj dubrovački književni i ne samo „kolporterski“ ispis takvih dnevnih i tjednih listova u imaginarnoj trafici Grada nudi kao „izdanja“: dnevnog lista „Za danom dan“, tjednika „Naš Srđ“ s prilogom „Mladica“, „Vječita Ragusa“ ili mjesečnik „U život s mirovinom“. Knjiga „Kad zarđaju zlatna pera“ zaokružena je zbirka priča preporučujućeg vješto fabuliranim sadržaja dahom iskrenog pripovjedača ali i dijeli sekvencama ljudskih sudbina koje autora ne ostavljaju ravnodušnim. Možda je upravo ta potreba da se „ne zaboravlja odjednom“ bila i temeljni povod ovoj knjizi koja zasigurno otvara i neke druge svoje nakane kojih se, možda i izravnije i zornije pa i doslovnije, Jerinić doticao i bavio u nekim svojim prethodnim knjigama. U ovom slučaju, ostavljajući neodgovor na pitanje o tome kada i zašto i u kojem „ne-vremenu“ ipak „rđaju zlatna pera“, njegovo, svjedoci smo , na sreću, i dalje piše o čemu zorno svjedoči i njegova i ujedno 21 knjiga.