Nezapamćeno neugodna situacija

Nezapamćeno neugodna situacija, tim je riječima Narodni dnevnik, glasilo KP Kine, objasnio narodu što se događa u vezi s dodjelom Nobelove nagrade za mir Kinezu, disidentu, zatvoreniku osuđenom na 11 godina zatvora Liu Xiaobou. Zašto nezapamćeno? List pojašnjava: Ni jedna zemlja na svijetu kojom upravljaju zakoni ne bi dozvolila "ozloglašenom kriminalcu" da napusti zemlju i "pokupi nagradu".

Zato danas u Oslu, na dan dodjele nagrade za mir, nitko neće preuzeti nagradu, a mjesto nagrađenoga Liua Xaioboa ostalo je prazno! Ostala su prazna još neka mjesta pozvanih izaslanstava. Njih 18 od ukupno 50, među kojima je i Rusija, nisu bila na svečanosti. Srbija koja se našla na tome neslavnome popisu u zadnji tren promijenila je mišljenje i poslala je predstavnika. Kinesko čelništvo u tradiciji etiketiranja nazvalo je sve zemlje na ceremoniji u Oslu: klaunovima!

Iz svijeta stiže također potvrda ocjene o nezapamćeno neugodnoj situaciji, ali koju je proizvela sama Kina, a ne komitet u Oslu. Zemlja koja u svemu želi biti tretirana kao suvremena, tvrdi se, zaboravlja da to ne čini samo uspješno gospodarstvo već i odnos prema vlastitim građanima. Poštivanje njihovi građanskih i ljudskih prava trebao bi Peking također imati na umu kada se na tako žestok, ne samo verbalan način, suprostavlja Nagradi za mir.

Nije točno da se o Nobelovim nagradama ništa ne zna u Kini! Uz ostalo, vlasti su se tamo 80' i 90' i te kako trudile oko nekih. Ali nagrada disidentu doživljena je kao pljuska u lice i to od institucije za koju su mislili, da takva što neće doživjeti. Neće se usuditi povući potez prema "moćnoj" Kini! Stoga se potez, u službenim kineskim krugovima, smatra namjernim pokušajem Zapada da ponizi i dovede u neugodnu situaciju postojeće čelništvo države, dovodeći u pitanje njihovu legitimnost i autoritet.

Naravno da tvrdnja nije ostala bez odgovora s prozvanog Zapada. Zašto Kina toliko bjesni oko disidenta? Zato što gledajući dosadašnje dobitnike nagrade Nobel, nisu uspjeli stvoriti ni jednog međunarodno priznatog znanstvenika, ekonomistu, pisca ili javnu ličnost! Jedino što proizvode jesu svjetski priznati: prvoklasni disidenti.

Nažalost Kinezi nisu koristili ni primjer bivšeg Sovjetskog saveza kada je Andri Sakharov dobio nagradu 1977. Javno nije bilo o tome ni riječi, ali je njegovoj supruzi omogućeno da prisustvuje svečanosti u Oslu i primi nagradu. Ali nagrada je nagrada, disidenti su disidenti, ali... Sovjetski savez se raspao, a Kina ekonomski pokušava biti svjetska sila!

Je li to samo zahvaljujući činjenici da zatvore puni raznim disidentima, ljudima koji traže demokraciju, mogućnost izbora, a ne partijskog diktata?

Golemi gospodarski uspjesi i društvene promjene koji su oni donijeli Kini, teško da mogu biti slavljeni na način da se zanemari i nastavak. Nekada, ne tako davno i po kineskim mjerilima, ulazak kapitalizma na glavna kineska vrata bio je nezamisliv. Koliki su samo i zbog teorije o tome odsjedili ili umrli u kineskim zatvorima, no promjena se dogodila. Dikatirao ju je život, nitko drugi. Tako će biti isto i s uvođenjem demokracije u društvo, višestranačja, slobode u izboru. Zatvori za tako golemu zemlju, prebogate kulture ne mogu biti riješenje kojim će se spriječiti budućnost!