Kakav je norveški model odnosa s EU?

Prije 24 godine, nakon što su na referendumu drugi put rekli NE članstvu u Europskoj uniji, Norvežani su ušli u Europski ekonomski prostor i postali dio jedinstvenog tržišta. Najsveobuhvatniji bilateralni sporazum kojega je bogata zemlja s europske periferije ikada potpisala temelj je onoga što nazivamo tzv. norveški model u odnosima s Bruxellesom. Što on donosi Norveškoj i zašto nije rješenje za Veliku Britaniju nakon Brexita, u priči Dragana Nikolića.

Jedina su zemlja koja je dvaput na referendumu odbacila članstvo u Europskoj uniji, i danas više od 70 posto Norvežana ne želi pod skute Bruxellesa. Ipak, slijede oko tri četvrtine svih EU direktiva.

Iako nismo članica Europske unije, dio smo procesa europske integracije. Jako puno europskog zakonodavstva primjenjuje se u Norveškoj slijedom sporazuma o Europskom ekonomskom prostoru, budući da je većina EU zakonodavstva važna za funkcioniranje jedinstvenog tržišta, rekao je Vidar Helgesen, bivši ministar za europske poslove.

Norveška je jedan od osnivača Europskog ekonomskog prostora, koji uz nju pod isti kišobran okuplja sve članice Unije, te Island i Lihtenštajn. Službeno Oslo slijedi sva pravila jedinstvenoga tržišta, pa i ono o slobodnom kretanju radnika, jedno od temeljnih načela i četiri Unijine slobode.

Posljednjih godina članstvo u Europskom ekonomskom prostoru mnogim norveškim tvrtkama, poljoprivrednicima i brodogradilištima omogućilo je regrutiranje radnika iz cijele Europe, što je bilo jako bitno, ističe Helgesen.

Slobodan dotok europske radne snage bio je dovoljan argument da Theresa May odustane od tzv. norveškog modela kada je u pitanju odnos Britanaca s Bruxellesom nakon Brexita (većina je na otočkom referendumu glasala upravo za povratak kontrole nad imigracijskom politikom, a Norveška trenutačno bilježi veću imigraciju po stanovniku nego Velika Britanija). U bogatoj zemlji na sjeveru Europe strani radnici nisu toliki problem. Nezaposlenost je i dalje poprilično ispod EU prosjeka, opstala je jaka socijalna država.

Mogu se primijetiti neke razine socijalnog dampinga. Sve u svemu, međutim, imamo tržište rada koje dobro funkcionira. Postoji kvalitetan dijalog između socijalnih partnera i europskih vlasti, tvrdi Anne Louise Bye, Konfederacija norveških tvrtki.

Norveški odnos s Bruxellesom funkcionira zato što je dinamičan, u njega ulaze sve promjene EU zakonodavstva, za razliku od nepromjenjivih odredbi sporazuma Unije sa Švicarskom, primjerice. I norveškom i švicarskom modelu zajedničko je da njihovi diplomati ne sjede za briselskim stolom i ne sudjeluju u konačnom donošenju odluka. Norvežani stoga moraju pozadinski lobirati.

Sporazum o ekonomskom prostoru pruža mogućnost sudjelovanja u ranoj fazi dogovora oko EU pravila, tu možemo reći ne. Imamo obvezu primjene dogovorenih pravila i regulative, ali formalno možemo reći ne, ako to želimo. Norveška vlada, međutim, nikad nije rekla ne, ističe Ulf Sverdrup, direktor Norveškog instituta za međunarodne odnose.

Svoj glas, primjerice, Norvežani su podignuli oko primjene direktive o pružanju poštanskih usluga, koja je dokidanjem monopola Norveških pošta prijetila ugrožavanjem dostave pisama lakših od 50 grama u norveške ruralne sredine šest dana u tjednu. Nisu bili oduševljeni ni direktivom o razini aditiva u dječjoj hrani, pa im je Bruxelles zaprijetio izbacivanjem iz sporazuma o veterinarskoj suradnji, što bi bilo jednako katastrofi za norveški izvoz ribe.

Norveška je najveći izvoznik lososa. Pri izvozu norveških morskih proizvoda plaćamo carine. Htjeli bi te vrhunske norveške proteine više dijeliti s Europljanima. Želimo stoga bolji pristup naše ribe EU tržištu, naglsio je Helgesen.

Bescarinske barijere, međutim, nekad mogu činiti veću štetu od samih carina. Znaju to najbolje norveški izvoznici, koji čupaju kose svaki put kada preslikavanje EU regulative u norveške zakone zna potrajati između šest i devet mjeseci.

80 posto našeg izvoza ide u EU, otprilike 60 posto uvoza dolazi iz Unije. Slijedom primjene sporazuma o Europskom ekonomskom prostoru imamo pristup jedinstvenom europskom tržištu i otvoren put za naše tvrtke. To je vrlo važno, rekla je Bye.

Pristup jedinstvenom tržištu ima, međutim, svoju cijenu, o kojoj Oslo pregovara s Bruxellesom svakih pet godina. Norveška godišnje u EU proračun neizravno uplaćuje gotovo 900 milijuna eura (po stanovniku nešto manje od Velike Britanije). Kao članica Europskog ekonomskog prostora,  u istočnim i jugoistočnim članicama Unije financira mobilnost tržišta rada, istraživačke projekte i inovacije, obrazovanje, civilno društvo, zaštitu okoliša, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore.

Budući da nismo članica Europe unije ne doprinosimo izravno proračunu Unije. Ali Norveška kroz mehanizam financijske pomoći jest solidarna s Europom i petnaest zemalja koje zadovoljavaju kriterije kohezijske politike, kaže Helgesen.

Norveška jest dio Schengena. Sudjeluje u zajedničkoj antiterorističkoj borbi Unije, surađuje na polju EU obrane, kao i istraživanja. Prihvaća azilante. I izbjeglice, kroz sustav kvota EU-a. Najbitnije ekonomske grane koje ne ulaze u sporazum jesu poljoprivreda i ribarstvo. Upravo zbog straha ribara Norveška '94. nije postala dio Unije (Britanci su u zadnji čas poduprli irski zahtjev za izlovljavanjem skuše u norveškim vodama).

Strahujemo da bi u slučaju našega ulaska u Europsku uniju ovdje dolazile ribariti i izlovljavati našu ribu španjolske i engleske koćarice, a to ne želimo, ističe Ingvar Lorentzen, vlasnik ribarske tvrtke Ivan Lorentzens.

Na referendumu '94 protiv EU članstva bilo je 52,4 posto norveških građana. Tadašnja proeuropska premijerka Harlem Bruntland u kampanji je izbjegavala koristiti se riječju unija jer je i tada, kao i danas, ona u svijesti njezinih sunarodnjaka riječ koja formalizira sjedinjenje Norvežana s Bruxellesom. A to je posljednjih desetljeća u Norveškoj bilo politički štetno.

Bilo je jasno da većina koja je '94. glasala protiv članstva u EU nije mogla postati većinom koja će krenuti radikalno drugačijim političkim putem. Stoga je sporazum o Europskom ekonomskom prostoru bio kompromis konzervativaca, političke desnice, s laburistima. Ali i kompromis između poslovne zajednice i sindikata, o pronalasku dobrog i stabilnog, predvidljivog odnosa s Europom, kaže Sverdrup.

Prosječni Norvežani i dalje su skeptični prema tržišnom liberalizmu Bruxellesa, a svih ovih godina iza antiEU kampanje stoji zapravo politički lijevi centar.

Konfederacija norveških tvrtki misli kako je ulazak u EU najbolja opcija za Norvešku. Sada imamo svojevrsno ekonomsko članstvo, ali bilo bi još bolje da smo za stolom i da sudjelujemo u raspravama o budućnosti Europe. I da budemo dio procesa donošenja odluka, ističe Bye. Trebamo prestati promatrati članstvo u EU kao razdjelnicu - ili si unutra ili si vani. Norvežani, Švicarci, Islanđani, vjerojatno i Britanci, pokazat će da je članstvo u Uniji puno više siva zona, u kojoj su neki integriraniji od drugih, smatra Sverdrup.

Sigurno je da Norveška ne bi s radošću prihvatila mogući ulazak Britanaca u Europski ekonomski prostor preko članstva u jednoj drugoj organizaciji, Europskom prostoru slobodne trgovine (EFTA-i). Jer Velika Britanija ima gotovo trinaest puta brojniju populaciju od Norveške, povijesne veze diljem globusa, jaku vojsku, diverzificiraniju ekonomiju, razgranatu trgovinu… London bi jednostavno pojeo ostale članice EFTA-e, a Norveška bi ondje izgubila primat. Vidljivost u očima Bruxellesa za nju je itekako bitna.

U recentnoj Bijeloj knjizi o vanjskoj politici norveška Vlada naglasila je potrebu daljnjeg jačanja veza s Europom i ključnim europskim zemljama, ističe Sverdrup.

U odnosima s Unijom Norvežani imaju jak adut, najveći su zapadnoeuropski proizvođač energenata. Obogatili su se na nafti (otkrivena je prije prvog EU referenduma '72.) i plinu (otkriven je uoči drugog '94.). Mnogi analitičari tvrde da su nova proizvodna polja, pa i ona na Arktiku, a protiv čega se godinama bore norveški ekolozi, zapravo izravan rezultat potražnje zemalja Unije za energentima (98 posto izvoza norveškog plina trenutačno otpada na članice EU-a).

Europa će vjerojatno još dugo u budućnosti trebati energiju od Norveške. Mi želimo energiju isporučivati na europsko tržište. Ali ne doživljavam cijelu tu priču na način da Unija forsira širenje područja eksploatacije u Norveškoj, kaže Sverdrup.

Norveško energetsko tržište različito je u odnosu na druge europske zemlje. Uz korištenje hidroenergije imamo potpunu energetsku diverzificiranost. Kada je u pitanju EU regulacija, to pred nas stavlja drugačije zahtjeve nego pred članice Europske unije, rekao je Helgesen.

Europa je 2016. pokušala primorati Norvežane da prihvate direktivu EU-a o zdravlju, sigurnosti i zaštiti okoliša vezano uz eksploataciju energenata na moru. Napominjući da upravo oni sami u tome imaju debelo iskustvo, Oslo je eurokrate elegantno odbilo. Nije Norveškoj najbolje sjela prije deset godina ni odluka Europarlamenta o moratoriju na eksploataciju arktičkih resursa. Dakle, ne teku uvijek med i mlijeko.

Ima ljudi u našoj zemlji koji tvrde da bi Norveška trebala imati švicarski model, koji podrazumijeva zasebne bilateralne dogovore s EU. Ali naš model ima neke prednosti. U najmanju ruku, predvidljivost unutar Europskog ekonomskog prostora, naglasio je Sverdrup.

Ekonomski su dio Europske unije, politički izvan nje. Riječ je o članstvu bez prava glasa, uz plaćanje neizravne (izdašne) članarine. Paradoks je zapravo da Unija danas određuje okvir norveškog suvereniteta, ali Oslo i u toj globalizacijskoj posebnosti nalazi svoj interes i kroči stazom prosperiteta.