Autohtono blago Andrije Ribičića

14:42 / 09.01.2022.

Autor: Magdalena Šipić/Plodovi zemlje/HRT/I.B.

Andrija Ribičić

Andrija Ribičić

Foto: Plodovi zemlje / HRT

Izvorne pasmine jedinstveno su genetsko nasljeđe stvarano stotinama godina. I treba ih očuvati. Uostalom rade to i razvijene zemlje Europske unije. Tako primjerice naša autohtona buša - jedna od tri izvorne zaštićene pasmine goveda u nas - nije više kritično ugrožena. A bušu uzgaja Andrija Ribičić iz Šestanovca. Našoj Magdaleni Šipić pohvalio se sa stadom od čak 150 grla. No ima i 50-ak hrvatskih hladnokrvnjaka i čak 200 primorsko-dinarskih magaraca. Te impozantne brojke mladog inženjera agronomije uvjerljivo uznose ka vrhu liste najvećih stočara na šestanovačkom području, pa i šire.

Kad je, a ima tome i 15-ak godina, odlučio pokrenuti Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, Andrija Ribičić nije dvojio ni časa. Buši - tom malom, izdržljivom, spretnom i skromnom govedu, pita li se njega, premca nema. Osobito za ekstenzivni uzgoj.

- Puno je jednostavnije, ali ih puno ne može trpjeti vanjske uvjete. To treba znati. Ne možete je dovesti i pustiti da živi. Mora biti njena baka, majka pa ona tu oteljena da bi tu mogla živjeti i proizvoditi. Da 5,6 litara mlijeka. Nije bitno. Dala nam je 5,6 litara koje nisu koštale ništa tako da je ona opet realno najisplativija. Najviše ih držim radi proizvodnje rasplodnog materijala, to nam je glavni proizvod, najviše se time bavimo. Kvalitetom rasplodnog materijala. Uzgajamo junad, junice prodajemo steone, to je ono nekako vau, a sad- to nam je glavna baza, objašnjava Andrija Ribičić iz Šestanovca.

Ali, ne i jedina!

- Povećali smo, uzgajamo sad buše, hrvatskog hladnokrvnjaka i primorsko-dinarske magarce. Ima svega, stvarno ima dosta. 50-ak konja, magaraca 200-tinjak. S magarećim mlijekom jednostavno bavimo se time dugi niz godina i ostavljali smo cijeli ženski podmladak i skupilo se. Imamo stalne kupce, sad da je potražnja nešto velika nije, da se hvalimo nismo. Prolazno je, ali nismo zadovoljni pogotovo zadnje dvije godine otkad su cijene otišle gore. Kombiniramo proizvodnju, kalkuliramo vamo tamo pa donekle izađe, dodaje Andrija Ribičić.

No, problema ima još.

Vuk mi je najveći problem, onda sve ostale neke životne situacije, ali to je ono od električnih pastira, kidanja žice do ne daj Bože na cestu, ali dobro, posao je takav, kaže.

Nimalo lak ni jednostavan. A i nije za svakoga.

- Teško je naći mlade koji će početi radit, kad počnu raditi odmah se razočaraju jer je to previše posla. Stočarstvo je previše posla za premalu isplativost, od jutra do sutra da bi imali nešto. To ako ne volite, to vam je. Sve je to znači. To mora bit i posao, i hobi, sve, sve, i slobodno vrijeme i radno, sve, znači to je 24 sata dnevno. To, ako ne volite, to ne može nitko raditi jer ako tražite interes, računicu, matematiku, to se ne može raditi. To se mora voljeti, ističe.

I znati! Štoviše! Kakvoća, kad je u pitanju konkurentnost i održiv razvoj, alternativu nema. Osobito kad su u pitanju tradicijski proizvodi. Koji, ne samo da su na cijeni nego su i sve traženiji.

- Bitan je kvalitetan proizvod i proizvod od domaćeg, nešto što je tradicionalno, nešto iz ovog područja jer, primjer je jednostavan: vi danas odete bilo gdje, nećete piti vino pošip u Mađarskoj nego ćete tražit njihovo, nećete tražiti dalmatinski pršut u Slavoniji nego kulen, to je ta vrijednost domaćih proizvoda. Mislim da u tome leži veliki potencijal. Nema države na svijetu koja danas ne ulaže značajna sredstva u očuvanje izvornih, domaćih sorta i pasmina, ističe prof. dr. sc. Frane Strikić sa Sveučilišta u Splitu.

- Mi smo već od 2008. država je financirala istraživanje u očuvanju biološke raznolikosti, zatim je usvojen program očuvanja i održive uporabe, izdvajaju se značajna sredstva u analizu, procjenu, postoje kolekcije biljnog materijala i životinjskih izvora domaćih. Osim što je zakonom propisano kroz Program ruralnog razvoja RH postoji još jedna mjera za znanstveno - istraživačke institucije koje se bave očuvanjem biljnih i životinjskih genetskih izvora, to je mjera 10.2 i svake godine se otvara natječaj i institucije koje se bave očuvanjem i analizom mogu ostvariti odnosno natjecati se i dobiti značajna sredstva za svoje aktivnosti, naglašava prof. Strikić.

A novca ne manjka ni za prekograničnu suradnju. Tako je u Projekt očuvanja bioraznolikosti što su ga Javna ustanova za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije i Ministarstvo gospodarstva Zapadnohercegovačke Županije s Parkom prirode Biokovo i Udrugom za zaštitu i očuvanje izvornih pasmina domaćih životinja provodili do 2015. Europska unija uložila više od 385 tisuća eura. A ruku suradnje pružio - i Andrija!

- Uspostavili smo dva gen centra, jedan u Buhovu, županiji Zapadnohercegovačkoj gdje se, napravili smo štalu u koju su smještene njihove bosanskohercegovačke autohtone pasmine dok je drugi gen centar napravljen na Biokovu u Parku prirode, u suradnji s Parkom prirode koji je bio i jedan od partnera projekta i tu se uspostavilo, odmah nasuprot današnjeg Skywalka pokazni primjer gdje su ljeti te životinje su smještene, Andrija ih hrani, kaže Ante Guć iz Ju Rera S.D.

No, to je sve teže. Pa kako onda dalje?

- Mislim da dalje nema. Dalje se neće izdržati dugo. Ovo ako se izdrži još jedno ovo sad programsko razdoblje u koje ćemo ući s velikim brojem životinja to ćemo vidjeti, ali da je dobro nije. Ako nastavi ovako odustajemo. Jednostavno se ne može, jednostavno ne ide, cijena radne snage, gorivo, ulaganja prevelika, proizvod sve manji, lošiji, sve teže prodam, korona je učinila svoje. ljudi sve manje traže proizvod tako da nekako su planovi za budućnost da bi povećavao te konje, a smanjivao krave. Nije bitno isplativije nego je lakše raditi. S konjima nam je puno lakše nego s kravama, objašnjava  Andrija Ribičić.

Novu stranicu okrenut će teška, ali ipak puna srca. Buša naime, zahvaljujući dobrim poticajima, sustavnoj zaštiti, uvrštenju u nacionalni uzgojni program i nizu zakonskih propisa, ali i udruženim uzgajivačima, među kojima je i Andrija, više nije - kritično ugrožena. A to - nije mala stvar!

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!