Krenulo gašenje bioplinskih postrojenja u Hrvatskoj

Bioelektrana NTC Gaj kod Lipika podnijela je zahtjev za stečaj, čime je počelo gašenje bioplinskih postrojenja u Hrvatskoj. Hrvatska udruga proizvođača bioplina već neko vrijeme upozorava da bioplinskim elektranama prijeti gašenje. 

Emilo Guščić, potpredsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina, u Studiju 4 je otkrio što se događalo s cijenom sirovine te objasnio kontekst koji je doveo do toga da su bioplinska postrojenja pred gašenjem.

- Možda je najbolje početi od samog početka. Dakle, u zadnje vrijeme dosta istupam u medijima, dosta se piše o tom problemu, da ne bi neko stekao dojam da sad tamo neka udruga traži nekakvu pomoć. Dakle, bioplinska postrojenja su prije 15-ak godina nastala, započela je njihova gradnja u Republici Hrvatskoj, na poziv tadašnje Vlade Republike Hrvatske. To je bio, ja bih rekao, partnerski odnos poduzetnika i Vlade u sklopu zelene tranzicije koja se provodila i provodi se i danas u Europi. Bioplin spada u obnovljive izvore energije i Vlada je poticala nas poduzetnike da uđemo u taj posao s bioplinom, naravno, dajući nam poticajnu cijenu struje, uzimajući u obzir da je bioplin malo specifičan u odnosu na neke druge izvore struje poput vode, solara i vjetra. Taj posao je išao kako je išao. Nije ni onda bio baš blistav, imao je svoja turbulentna razdoblja. Hrvatska ima 42 elektrane instalirane snage od 47 MW. To je dosta. Ako vam kažem da jedna hidroelektrana Rijeka ima 36 MW, onda ćete moći usporediti malo. Dakle, nije to tako beznačajno. No, 2021. dolazi već do nekakvih poremećaja u sirovinskim odnosima, sirovina koje mi upotrebljavamo u bioplinu. Godine 2022. to jako eskalira ratom u Ukrajini. I tu počninje komunikacija s hrvatskom Vladom da mi više ne možemo izdržati taj skok cijena koji je bio i 150%. Dakle, govorimo prije svega o ulaznim sirovinama u naša postrojenja. I tu dolazi do jednog malog, ja bih rekao, nerazumijevanja ministarstva ili sporosti ministarstva ili nesagledavanja dovoljnog. I dolazi onda do onog na što mi upozoravamo cijelo vrijeme, ali nema tu nekakvog baš dobrog feedbacka. I dolazimo onda do ove situacije propasti NTC Gaj, objašnjava Guščić.

Problemi u komunikaciji s Ministarstvom gospodarstva

- Mi smo intenzivno s komunikacijom krenuli već, 2021. u jesen. Bila su neka obećanja o korekciji cijene struje. Ta obećanja se, nažalost, nisu dogodila ni do dana današnjeg. Mi smo imali jedan sastanak u drugom mjesecu s Ministarstvom gospodarstva, to je naše resorno ministarstvo, gdje smo zapravo još jedan put upoznali ministarstvo s problemima i dali nekakve ideje kako bi se to trebalo riješiti, ali nakon toga muk, ništa. Poslali smo još jedan dopis sa zahtjevom za nastavak tog dijaloga, opet ništa, ustvrdio je  Guščić.

Kaže kako su imali tri zahtjeva.

- Prvo da se donese ta jedna nova fair cijena, nova cijena električne energije proizvedena u bioplinu. Drugo, da se iz famozne Uredbe izuzmu bioplinska postrojenja jer se ne mogu staviti u istu kategoriju s ostalima. I treće je bio povratak u sustav onih koji su izašli iz susatav Hrotea, rekao je Guščić.

Bioplinska postrojenja i proizvođači bioplina imaju neke svoje specifičnosti.

- Solari, sunce, vjetar, voda ne trebaju nikakve inpute. Dakle, tu imate sunce, nemate sunce, imate struje, imate vjetra, nemate vjetra, dakle, tu vam je trošak nula. Bioplinska postrojenja imaju određenu biokemijsku tehnologiju. Bioplinska postrojenja su napravljena tehnologijom obnovljivih izvora sirovina iz poljoprivrede. Sva su ona rađena u ruralnim dijelovima zemlje, dakle, to je njihov doprinos tim krajevima. Rađena su u blizini stočnih farmi ili u sklopu stočnih farmi i poljoprivrednih površina i tu se ubacuje gnoj i gnojnica ili kod nas najčešće kukuruzna silaža ili neke druge energetske biljke poput sirka, brašna i nekakvih trava. Tu se dešava jedan proces anaerobne digestije, fermentacije, stvara se metan, metan pokreće motor i daje struju. Evo, to je tehnološki, u najkraćim crtama, prikaz rada bioplina. To ga čini specifičnim, objašnjava potpredsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina.

Cijene sirovine su skočile, ranije utvrđena cijena struje ne pokriva troškove proizvodnje  

- Ne da nije dovoljna, cijena te sirovine je jako skočila. Tu je nastao problem. Dakle, vi ste imali cijenu silaže, na primjer, koja je skočila 150% u godinu dana, izazvana ratom u Ukrajini. Dakle, tu je došlo do tog jednog loma. Nama ne nedostaje sirovine, Hrvatska ima čak i više nego što treba. Hrvatska je veliki proizvođač kukuruza i 50% tog kukuruza izvozi. Mi trošimo svega 4,5% tog kukuruza kad tu silažu pretvorimo u zrno. Dakle, nije problem imanja silaže, problem je cijena silaže. Tu je nastao taj problem i tu je došlo do tog jednog, rekao bih, kraha s radom. Cijena koja je data prije nije dovoljna. Nije mogla pokriti troškove koje su enormno narasle za proizvodnju struje u bio-kliničkim postrojenjima, kaže Guščić. 

Volimo uspoređivati kada se radi o određenim proizvođačima, gospodarstvenicima s regijom, okruženjem. Kakvi su slučajevi u Sloveniji, u nekoj drugoj europskoj zemlji? Jesu li oni isto doživjeli porast cijene te sirovine? Kako su se tamo snašli i jesu li njihove vlade i ministarstva reagirale? 

- Bioplin funkcionira svugdje na istim principima. Bioplin ne može funkcionirati bez poticajne cijene struje. Bioplin ima svoje mjesto u toj zelenoj tranziciji, ima svoje mjesto u proizvodnji, ima mjesto u zapošljavanju. Dakle, sve je isto i u Sloveniji, i u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Vlade za koje mi znamo, u Njemačkoj, u Austriji, su brzo reagirale i uredile taj sustav i to ide dalje nesmetano. Čak potiču i dalje gradnju tih bioplinskih postrojenja. Mi, nažalost, gasimo, ustvrdio je. 

Vjeruje da je NTC Gaj tek prvo u nizu bioplinskih postrojena koja će otići u stečaj. 

- Treba naglasiti još jednu stvar. NTC Gaj je građen kreditom Hrvatske banke za obnovu i razvoj, kao i mnogi drugi. U bioplinska postrojenja Hrvatske je uloženo oko 2,5 milijarde kuna ukupno. To su ogromne investicije. Isto toliko, ja mislim, da je država poticala dajući dotacije za tu cijenu struje. Dakle, uložen je ogroman novac. Sad, čini mi se, dozvoljavamo olako da to sve ode u stečaj, u propast. Najava je čak za drugi tjedan da će još 5 MW otići, da će podnijeti zahtjev za stečaj, istiće Guščić.

U opasnosti stotine radnih mjesta u rurarnim krajevima

Hrvatska ima 42 elektrane instalirane snage od 47 MW. Koliko je tu zaposlenih? 

- Pa recimo naše postrojenje ima nekih 7-8 zaposlenih. Sva druga isto tako. Sad pobrojite, to je nekih par stotina zaposlenih ljudi. To su uglavnom ruralni krajevi, krajevi gdje je to zapošljavanje itekako potrebno, kaže.

Neshvatljiv mu je nedostatak komunikacije, nekog razgovora koji bi ih izvukao.

- Jako teško je, meni je to neshvatljivo. Ja razumijem potpuno da je 2020. bila turbulentna godina. Mi imamo razumijevanje i za ovu Vladu. Apsolutno imala je problema, 2020. je bila godina rata, godina korone. Neposredno prije toga i potres. Ali ne može se više. Ako brzo ne reagiramo, neće biti dobro. Mi smo u petak, otvoreno pričamo, uputili pismo i premijeru Plenkoviću da se malo uključi da to stvarno ubrzamo jer ću inače ovo otići u situaciju gdje više povratka nema. Mi ćemo imati neka postrojenja po Hrvatskoj koja ničemu ne služe. Ružno će izgledati, poručio je.

Za kraj je otkrio koji su njihovi sljedeći koraci nakon pisma i poziva na razgovor.

- Nama su sljedeći koraci da zaista do tih razgovora dođe, da budu brzi, kvalitetni, da donesu odmah rješenja. Ne da to odgađamo, nema više vremena na odgađanju. I da se krene dalje. Nema to druge. Jer ako opet budemo kasnili, kad dođe rana jesen, deveti mjesec, vrijeme silaže, a mi nemamo rješenje, bojim se da ćemo opet imati novi val masovnih stečajeva, poručio je Gluščić.