Ekonomski savjetnik o interesu za 'trezorce': Ključno je povjerenje u izdavatelja

Vlada je izdala tzv. narodne obveznice lani početkom ožujka, a zatim u studenome "narodne" trezorske zapise. Prošloga tjedna počeo je i novi krug ponuda tzv. trezoraca,građani se mogu upisati još danas do 11 sati. Do kraja ožujka očekuje se i nova narodna obveznica.

Do ponoći je zaprimljeno više od 33.600 ponuda građana, a vrijednost upisanih ponuda veća je od 728 milijuna eura. 

- Podaci pokazuju da se pola ljudi prvi put susreće s ovakvom vrstom instrumenta, prvenstveno ključni element je povjerenje u izdavatelja. Unatoč kritikama različitih interesnih skupina prema državi, još uvijek je povjerenje u nepobitnu činjenicu - da država nema konkurenciju u ubiranju svojih prihoda. Država može potezom pera povećati porez ukoliko bude potrebno, kako bi maknula sredstva i servisirala svoj dug. Iskustvo nas uči da ultimativni pokazatelj zaduženosti ili prezaduženosti nekog izdavatelja nije u udio javnog duga u BDP-u. Ključna poruka nezadovoljstva investitora proizlazi iz njihove nespremnosti da refinanciraju postojeće dugove, rekao je Andrej Grubišić u HRT-vom "Studiju 4".

- Dio trezoraca i obveznica će dospijevati u ovoj godini i država će ih ići refinancirati. To znači da će izdavati novi dug kako bi se tim dugom isplatio postojeći dug. Nemojmo podcijeniti izrazitu važnost političkog aspekta jer to su nerijetko i političke poruke, a ne samo ekonomske. Ja sam na kratki rok optimist, ali sam suzdržan što se tiče srednjeg i dugog roka vezano za makro-ekonomsku situaciju u RH, govori Grubišić.

- Imamo nekoliko indikatora: starenje stanovništva, stopa ovisnosti kada gledate udio populacije do 14 godina i preko 65 godina, onih koji bi ih trebali indirektno ili direktno uzdržavati, bilo kroz mirovinski sustav ili vođenje briga o djeci, onda vidite da se taj omjer znatno pogoršao. Raste udio onih koji su indirektno ili direktno ovisni. U javnosti se spominje broj od 280 tisuća ljudi koji primaju plaću iz proračuna, međutim kada uzmete i državna poduzeća i sve druge koji na ovaj ili onaj način predstavljaju državu, dođete do pola milijuna ljudi koji izdržavaju još nekoga i kada usporedite da nam je populacija pala za 400 tisuća ljudi zadnjih 10/15 godina. Postavlja se pitanje kako će tek prolaziti oni koji su direktno ili indirektno oslonjeni na državu koja se zadužuje da bi trošila?, dodaje Grubišić.

Misli da će najveći pritisci biti na mirovinski i zdravstveni sustav.

- Mirovinski sustav nema snažan ispušni ventil jer u zdravstvenom sustavu imate tendenciju rasta privatnih usluga. Mislim da će ti pritisci biti sve jači, poručio je.

Kako kaže, živimo u okruženju gdje uloga države strašno jača.

- Prosjek zaduženja države u odnosu na BDP u EU je na 90 i nešto posto BDP-a, imate brojne države koje imaju preko 100 posto javnog duga u odnosu na BDP. To je postala norma djelovanja. Postao sam dosta suzdržan spram vjerovanja naivnih da je država rješavatelj svih problema, a ona je često jedan od bitnih kontributora rješavatelja problema, naglašava Grubišić.

"Država nas treba tretirati ako ne na jednak, onda na sličan način"

S obzirom na to da su korigirani koeficijenti, plaće će znatnom broju ljudi biti veće. Grubišić ističe kako smo vidjeli povećanja plaće u privatnom sektoru, ali ne u tolikoj mjeri.

- Realni rast plaća u Hrvatskoj je u zadnje dvije godina među najvećima u EU. Ono što nas spašava u ovom trenutku je da je Hrvatska jedan od najvećih neto primatelja EU fondova u odnosu na svoj BDP po glavi stanovnika, što je nepobitna ekonomska činjenica i doprinosi BDP-u. Ti izvori će u budućnosti vjerojatno biti skromniji jer očekujemo proširenje EU-a, tada ćemo se više morati osloniti na vlastitu produktivnost, rekao je.

Naglasio je kako Hrvatskoj fali više privatne inicijative koja je na srednji i dugi rok isključivo motivirana produktivnošću.

- Stoga, plaće u privatnom sektoru nisu rasle kao u javnom, jer je bilo prerizično dizati plaće, a da one ne korespondiraju u razumnoj mjeri s produktivnošću, pojasnio je.

- Kratkoročni porast plaća je dobrim dijelom refleksija inflacije, i povećanja produktivnosti, ali vjerojatno nije održiv na srednji i dugi rok, dodao je Grubišić.

Dosta je promjena u poreznoj politici. Jedan od glavnih makroekonomskih pokazatelja je udio poreznih prihoda u BDP-u, a Grubišić naglašava kako se on godinama ne mijenja. U tom smislu, kaže, privatnici ne vide istinsko porezno rasterećenje.

- Udio državne potrošnje u BDP-u se vrti oko 47/48 posto BDP-a. Imali smo anomaliju tijekom COVID-a, ali i dalje država je izrazito prisutna. Trebalo bi pokušati napraviti nekoliko stvari: pokušati privatizirati sve ono što ima konkurenciju u privatnom sektoru, agresivnije liberalizirati mirovinski sustav, zdravstveni i obrazovni sustav te dati više prilike privatnoj inicijativi, trebalo bi izlistati na burzu sve ove silne mastodonte i trebalo bi reducirati krovni kapitalizam, odnosno da nas država u što većoj mjeri, bilo da smo u kapacitetu građanina ili poduzetnika, tretira ne na jednak ili barem na sličan način, zaključuje Grubišić.