Dok raste vojni proračun, domaća hrana sve rjeđa na stolovima

Možemo li tijekom turističke sezone povećati domaću proizvodnju i time spasiti OPG-ove, koji su trebali postati temelj razvoja hrvatske poljoprivrede? Petar Ćurlin iz Omiša pokazuje da je moguće spojiti OPG i hotelijerstvo, ali upozorava: "Ako ne krenemo ozbiljno proizvoditi, nećemo imati ni autentičnu ponudu."

Hrvatska će nastaviti s povećanim izdvajanjima za vojsku i obranu - planira se da će za obrambenu komponentu biti izdvojeno 3 posto BDP-a, što bi moglo dosegnuti oko 2,4 milijarde eura.

Istodobno, zanemarujemo potrebu za jačim financiranjem poljoprivrede i domaće proizvodnje hrane, unatoč dostupnim sredstvima iz EU fondova. Poljoprivredna samodostatnost i ovisnost o uvozu hrane predstavljaju ozbiljnu slabost Hrvatske.

Tema domaće proizvodnje i ovisnosti o uvozu hrane otvorena je u HRT-ovoj emisiji Studio 4, u kojoj su gostovali prof. dr. sc. Ivo Grgić, agronomski stručnjak i bivši savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede, te Petar Ćurlin, hotelijer i proizvođač hrane iz Omiša.

- Nije samo pitanje iznosa, nego kako se ta sredstva koriste, rekao je Grgić.

Dodaje da se na kraju sve mjeri količinom proizvedene hrane, a da bi sustav bio učinkovit, potrebna je "velika promjena u načinu razmišljanja o poljoprivrednoj proizvodnji".

- Ako gledamo vlasničku strukturu, vidimo da su veći proizvođači bolje iskoristili sredstva - oni koji imaju sustav "od polja do stola". Kod manjih proizvođača, novac više djeluje kao socijalna potpora, a ne proizvodne naravi, kazao je Grgić.

Hrana kao sastavni dio turističkog doživljaja

Petar Ćurlin je iz Omiša, hotelijer, ali i proizvođač hrane. Njegovo iskustvo govori o tome što se može postići kad se domaća proizvodnja spoji s turizmom.

- Jedan od važnijih turističkih doživljaja je konzumacija autohtonih proizvoda. Nažalost, danas većina gostiju jede ono što ionako jedu kod kuće, jer domaće proizvodnje nema dovoljno, rekao je.

Ćurlin upozorava da pad proizvodnje nije od jučer:

- To traje već 20-30 godina. Iseljavanje iz sela, depopulacija, i nestanak proizvodnje učinili su nas ovisnima o uvozu. Kad bi se opskrbni lanci prekinuli, Hrvatska bi imala velik problem, pojašnjava.

Mi smo dokaz da se može - samo treba raditi

- Mi smo kao mala jedinka, moja obitelj i ja, prije dvadesetak godina krenuli graditi hotel i istovremeno razvijati ekološku poljoprivredu. Godine 2008. postali smo prvi hotel s ekološkim statusom, kazao je.

Dodaje da su samodostatni zahvaljujući brojnim članovima obitelji:

- Supruga, četvero djece, braća, sestre, rođaci - svi rade na svojim OPG-ovim. Proizvodnju plasiramo kroz restoran našeg hotela, pojašnjava.

Na pitanje o svakodnevici, Ćurlin samo kratko odgovara:

- Pitate kad nam počinje radni dan i kad završava? Traje cijeli dan, od ranog jutra do kasno navečer, kazao je Ćurlin i dodao kako im je cilj da imaju kvalitetnu i autentičnu ponudu te da kroz ustrajan posao dolaze do njega.

Grgić naglašava kako se ljubav prema poljoprivredi razvija od petog ili šestog razreda, te je poručio da "zaboravimo pozivanje na empatiju ili romantiku".

- Poljoprivreda je zanimanje kao i svako drugo zanimanje. Mi nikada nismo rekli koliki mora biti prosječan dohodak jednog poljoprivrednika. Kako da postigne jedan prosječan prihod i van poljoprivrednih djelatnosti, ako se bavi poljoprivrednom proizvodnjom? Kada to učinimo, tada će se ljudi time i baviti. I ne vidim ni jedan razlog da dolje u Dalmaciji netko tko ima tri apartmana, da se još "bakće" s nekom proizvodnjom, ako s izumljivanjem može dobro živjeti. Nama jedino mogu pomoći "tuđinci" koji dolaze, koji će tražiti više od mora i sunca, koji će tražiti autohtonost. To će prisiliti i one koji se time bave da rade pritisak prema proizvođačima, odnosno da pokušaju stvoriti lanac gdje ćemo imati autonomnu našu proizvodnju. Mi kroz turizam plasiramo negdje oko 15% vlastite proizvodnje. Ali kad gledamo turizam, mi 50% i više nekih proizvoda uvozimo i pokrivamo potrebe u turizmu, kazao je Grgić.