Pet posto hrvatskih firmi pod stranom kontrolom

Hrvatska je u 2024. godini imala treći najveći udio proizvođačkih poduzeća pod stranom kontrolom među članicama Europske unije, pokazali su podaci Eurostata objavljeni u četvrtak.

Hrvatska je s pet posto poduzeća pod stranom kontrolom na trećem mjestu u Europskoj uniji, iza Luksemburga i Estonije, dok je udio takvih poduzeća u EU prosječno bio jedan posto.

Najveći udio poduzeća pod stranom kontrolom zabilježen je u Luksemburgu, gdje ona čine 28 posto svih poduzeća obuhvaćenih istraživanjem, a slijedi Estonija s 12 posto. U svim ostalim članicama njihov udio iznosio je pet posto ili manje.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se Poljska i Italija, u kojima je svega 0,3 posto poduzeća pod stranom kontrolom.

Iako čine samo jedan posto ukupnog broja poduzeća u Europskoj uniji, njihov gospodarski značaj znatno je veći. Prema Eurostatovim podacima, u njima radi 16 posto svih zaposlenih i samozaposlenih osoba u obuhvaćenim poduzećima, a stvaraju 24 posto ukupne dodane vrijednosti.

Od ukupnog broja poduzeća pod stranom kontrolom u EU-u, njih 59 posto kontroliraju vlasnici iz drugih država članica, dok je preostalih 41 posto pod kontrolom vlasnika iz zemalja izvan Unije.

Najveći doprinos poduzeća pod stranom kontrolom stvaranju dodane vrijednosti zabilježen je u Irskoj, gdje njihov udio doseže 72 posto, zatim u Luksemburgu sa 62 posto te Slovačkoj s 50 posto.

Nasuprot tome, najmanji udio u stvaranju dodane vrijednosti imaju u Francuskoj, 15 posto, te Italiji i Njemačkoj, po 18 posto.

Značajne razlike među članicama postoje i kada je riječ o zapošljavanju. U Luksemburgu poduzeća pod stranom kontrolom osiguravaju 45 posto radnih mjesta, dok u Irskoj, Slovačkoj i Rumunjskoj njihov udio iznosi po 28 posto.

Najmanje su zastupljena u zapošljavanju u Grčkoj, gdje u njima radi osam posto zaposlenih i samozaposlenih, te na Cipru i u Italiji, gdje taj udio iznosi po deset posto.

Eurostat napominje da se podaci odnose isključivo na tržišne proizvođače, odnosno poduzeća koja većinu ili cjelokupnu proizvodnju dobara i usluga plasiraju na tržište, a ne na sve poslovne subjekte u gospodarstvu.