Jesu li cijene opravdale status "Zlatnog otoka"?

Krk koji se naziva i "Zlatnim otokom" prosječno godišnje ostvaruje oko 40 posto turističkog prometa cijele kvarnerske regije. Prošla godina za komercijalni smještaj bila je najuspješnija u povijesti s više od milijun i 430 tisuća noćenja. 

Prijepodne je većina turista na plažama, no živahno je i na malenoj krčkoj tržnici. Cijena voća i povrća viša je nego na obali, delikatesna pekarnica također ima dosta visoke cijene, ali tu je kvaliteta vrhunska. 

- Stranci ne, oni su navikli na ovakve proizvode, na Krku nema ništa slično. Domaći se žale, ali opet kupe, govori prodavačica.

- Svugdje su visoke cijene, ali tu su i malo više, "kaj je je", kazao je kupac.

Kulturni sadržaji cjenovno su i ispod hrvatskog prosjeka, a grad se pobrinuo da su brojna događanja besplatna.

U lokalnoj ribarnici prodaje se riba koju su krčke koćarice isporučile rano ujutro. Teško da se može pronaći bolja riba.

- Cijene su... nitko se ne buni još. Čak ni domaći, ne samo turisti, rekao je ribar.

Cijenama turističkog smještaja i ugostiteljske ponude ne odudara od prosjeka. U Gradu se npr. može pojesti marendu za 10-ak eura, a i prosječna cijena ručka nije puno veća.

- Ne pričamo o biftecima i kvalitetnoj ribi, ali normalni obrok se može pojesti za 20 eura s pićem i svime, naglašava Josip Brusić, udruženje obrtnika grada Krka, vlasnik hotela Maritime.

Slična je situacija i na drugoj strani otoka u Malinskoj, gdje su svjesni da dobra ponuda treba imati dobru cijenu.

- Kad mi turistu damo doživljaj otoka, lokalne namirnice, kad mu ispričamo priču otoka Krka, onda nema brige, niti će se govoriti da smo skupi, istaknula je Danica Purić, Hotel, Vela Rova.

I to je i najbolji odgovor na pitanje o skupoći, jer ako se nudi kvaliteta, nije neobično da ona sa sobom nosi odgovarajuću cijenu koju turisti ocjenjuju ponovnim dolascima.