Mljekarstvom se u Lici danas bave tek rijetki

Obitelj Holjevac u Mušaluku nedaleko Gospića desetljećima se bavi stočarstvom, a majka Marija danas uzgaja 50 muznih krava i 30 teladi. Proizvodnja mlijeka u Lici gotovo da više i ne postoji, no toj najmanje isplativoj grani i dalje je ostala vjerna obitelj Holjevac ponajprije radi ljubavi prema svom poslu.

Lika je zemlja krumpira, janjaca ali i mlijeka. Barem je to bila. Toj grani poljoprivrede ostali su vjerni samo oni koju ju uistinu vole.

- U mljekrastvu nema tako velikih zarada, to se radi iz ljubavi i tko želi to raditi. Mi smo počeli prije 30 godina i napravili farmu za muzne krave, međutim bilo je situacija kad smo mislili odustati pa opet nismo. Nastavili smo i nadam se da će sinovi nastaviti raditi, rekla je Marija Holjevac, OPG Holjevac, Mušaluk.

Jutarnja mužnja, hranjenje, čiščećnje svakodnevni su rituali u svakoj štali i na farmi. Kod Holjevaca sve funkcionira kao sat kojeg ne treba navijati.

- Ako imate muznu kravu morate biti 24 sata prisutni u svakom trenutku, nikad ne znate što će se dogoditi. Mi više radimo, više se trudimo, a poticaj se daje nerealno. Mislim da se treba vidjeti tko treba dobiti, a tko ne, smatra Marija Holjevac.

Lički stočari i poljoprivrednici stalno ukazuju na nedostatak zemlje koja se po njima često nepravedno dodjeljuje

- Nedostatak nam je zemlje i to veliki, kad bi barem imali još 50 hektara jer s ovakvom godinom, svake godine s ovakvim ekstremima nemamo dovoljno hrane. Hrana je ove godine jako jako poskupila - 100 posto, a mi sve žitarice i smjese kupujemo, gotove nemamo, kaže Holjevac.

U jeftinijoj nabavi dohrana i žita pomaže im otkupljivač mlijeka a lokalna pivovara donira im pivski trop. Bez toga kažu, proizvodnja bi bila potpuno neisplativa. Pored nedostatka zemlje i poticaji su kamen smutnje kod mljekara

- Mljekarima je teško u cijeloj Hrvatskoj, a nas u Lici mislim da je jako malo, ne znam ima li nas sve skupa ima deset, rekla je Holjevac.

Danas se ozbiljno ličko stočarstvo može prebrojati na prste dvije ruke. Na jednu ruku farme koje su velike, a na drugu, ovakve manje, obiteljske.

- Meni se dogodila situacija da mi je muž imao moždani udar, bio je stopostotni invalid, tada sam mislila odustati pa nisam. Borila sam se i s mljekarstvom i s bolesti i nastavili. Morala sam se boriti jer drugih prihoda nisam imala, rekla je Holjevac.

Ništa od ovoga u Mušaluku ne bi bilo da nema stare ličke tradicije i velikog srca.

- Nije mi žao, ja volim taj posao raditi. Sretna sam kad je sve u redu na farmi, da nema bolesti, kaže Holjevac.

Ona i njena dva sina, Jure i Mile zajedno sa svojim obiteljima, kroz tri desetljeća predanog rada ponos su i primjer dobrog i uspješnog gospodarstva Mušaluka i Like.