Priroda nam daje mnogo, samo s njom to moramo naučiti dijeliti

U Koprivničko-križevačkoj županiji sve je više ekoloških proizvođača i površina pod ekoproizvodnjom, ali samih ekoproizvoda vrlo je malo. U usporedbi sa susjednim zemljama gdje gotovo svako selo ima zadružne ekotrgovine, udružene poljoprivrednike i voćare te brendirani marketing - mi u Hrvatskoj imamo još puno posla.

Kada govorimo o ekološkoj proizvodnji hrane u Koprivničko-križevačkoj županiji, moramo početi s Usamljenom golubicom - obiteljskim gospodarstvom jednog od pionira ekoproizvodnje u tom kraju, Branka Funteka iz Male Rasinjice.

- Na svojih osam hektara gdje se mogu uzgajati oranične kulture zbog plodoreda rotiram, sijem pir, heljdu i raž tako da svaku treću godinu pokušavam dobiti na istoj parceli istu sortu. Kad se žetva obavi žito se sprema na sušenje, čisti se najprije, suši se i po potrebi kada se ima narudžba za brašno žito se melje, kaže Branko.

U proizvodnji upotrebljava vlastito sjeme starinskih sorti koje je godinama prikupljao. Branko je oduvijek imao viziju drukčije poljoprivredne proizvodnje od one u prehrambenoj industriji u kojoj je godinama radio. Kada je izgubio posao jer je tvornica zatvorena, roditeljsko imanje i poljoprivredno zemljište omogućili su mu da sam ispriča svoju priču.

- Ispočetka nije baš bilo jednostavno jer ljudi s velikim nepovjerenjem prilaze tim proizvodima koji se deklariraju kao ekološki jer nažalost neki s namjerom da prevare pristupaju toj proizvodnji, kaže.

Iako je u Koprivničko-križevačkoj županiji, prema podacima iz upisnika, ekološka proizvodnja zastupljena na 793 hektara, a kao ekološki se vodi 310 proizvođača, i dalje takvih ekoloških grupa ili udruženja nema.

- Najviše nam je zastupljena voćarska proizvodnja, a unutar nje najviše proizvodnja lijeske i oraha. Problem nam je što nemamo šaroliku proizvodnju odnosno nemamo dovoljno veliki raspon proizvoda da bi na tržištu mogli naši proizvođači plasirati onako kako bi to trebalo, rekla je Sanja Vuković, savjetnica u Upravi za stručnu podršku Križevci.

Ekološka proizvodnja treba mnogo više vrijednih ruku nego konvencionalna pa je i nedostatak radne snage jedan od izazova. S druge strane, ako gledamo susjede s razvijenijom poljoprivredom, ekološka proizvodnja nema alternative. Priroda nam daje mnogo, samo s njom to moramo naučiti dijeliti.