Razdjelnici grijanja: Pravedna raspodjela ili prenapuhani troškovi?

Na adrese oko 100.000 kućanstava koji se griju putem toplane počele su stizati obavijesti u kojima se građane obavještava da zamijene razdjelnike. Mogu ih zamijeniti, a ako ne žele, plaćat će naknadu od 50 centi po kvadratu. I deset godina poslije i dalje isto pitanje: jesu li razdjelnici pravna obaveza, energetska potreba ili financijska prevara?

Detaljnije su o toj temi u Studiju 4 govorili Željko Krevzelj, ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva,  i profesor Ivica Džeba s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

Krevzelj: Razdjelnik kao alat za pravednu raspodjelu troškova grijanja

Krevzelj ističe da se Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju htjelo postići pravednije informiranje potrošača.

- Ono što se htjelo postići sa pravilnicima upravo je informiranje potrošača na transparentniji i pravedniji način, i to u kontekstu onih postojećih propisa kao što je Zakon na tržištu toplinske energije iz kojeg proizlazi sama odredba i da se treba donijeti pravilnik, naveo je.

Napominje kako se razdjelnikom dobiva pravedniji obračun troškova.

-  Razdjelnik je uređaj koji upravo šalje impulse te u kontekstu impulsa, odnosno razlici u temperaturi između radijatora na kojem je ugrađen i  kolne prostorije, zapravo može podijeliti impulse, odnosno potrošnju po svakom stanu. To je važno jer na taj način imamo pravedniji pristup samom obračunu troškova, naveo je.

Apostrofira potrebu za jačanjem svijesti o racionalnijoj potrošnji te da razdjelnikom plaćamo onoliko koliko potrošimo.

- Moramo se odgovorno i razumno ponašati kad je riječ o potrošnji energije, u ovom slučaju toplinske. Znači, energija koja se štedi, odnosno energija koja se potroši, najbolja je energija. Razdjelnik nam to omogućava kao uređaj jer zapravo sada postoji mogućnost da stvarno plaćate koliko ju potrošite.

Džeba: Aproksimacije, nelogični rezultati i problem razdjelnika

Džeba ističe kako razdjelnik ne raspoređuje troškove, u kontekstu, da platite onoliko koliko potrošite.

- Definitivno smatram da razdjelnici ne raspoređuju troškove, tako da platite ono što potrošite. Tu ima puno aproksimacija, dapače i nelogičnih rezultata i obračuna, kada se uzme u obzir same impulse, rekao je.

Napominje problematiku malog postotka zgrada koje su energetski učinkovite.

- Ono što bih rekao da je sada manje od 10 posto zgrada energetski obnovljeno. Do 2050. bi sve hrvatske zgrade trebale biti zgrade nulte energije. Ako je za 10 godina manje od 10 posto obnovljeno tih zgrada, za sljedećih 25 da bi se više od 90 posto obnovilo, nemoguća misija, rekao bih, ističe.

Za starije zgrade apostrofira potrebu za pravednijim načinom obračuna.

- Mislim da ipak treba obratiti pažnju kod obračuna u starim zgradama koje nemaju dobru toplinsku izolaciju, na neki vid obračuna koji neće biti diskriminirajući prema nikome, objašnjava.

Zamjena razdjelnika i naknade: Kontroverze u sustavu grijanja

- Svaki razdjelnik, kao i svaki uređaj, ima vijek trajanja. Ima bateriju, elektroničke komponente i sam kao takav predviđen je za zamjenu u određenom periodu, navodi Krevzelj.

Naglašava da naknada zamjenjuje kazne koje su postojale prije zakonodavstva.

- Ono što je važno je ova naknada koja je definirana samim pravilnikom. Prije samog zakonodavstva postojale su kazne. No kazne nisu bile primjenjivane i stoga smo se odlučili na naknadu. Naknadom želimo potaknuti na energetsku učinkovitost. Stanovi koji ne ugrade razdjelnike, plaćaju po metru kvadratnom određenu cijenu koja je definirana pravilnikom koja će zapravo ići u fond, odnosno u pričuvu, istaknuo je.

- Dokazano je i utvrđeno da razdjelnici ostvaruju uštedu od 10 do 15 posto. Naravno, to ovisi u velikoj mjeri o kvaliteti zgrade, ovojnici, prozorima i samom ponašanju potrošača, rekao je.

Džeba navodi da analize za zgrade koje nisu prošle energetsku obnovu pokazuju prenapuhanost troškova grijanja.

- Radeći analize za nekoliko zgrada koje nisu prošle energetsku obnovu, naknada od 0,50 centi po kvadratnom metru na godišnjoj razini, jer to se plaća svaki mjesec, iznosi otprilike dvostruku prosječnu potrošnju toplinske energije. Još dodatno dvostruku prosječnu potrošnju, objašnjava.

- Zgrade koje su prošle energetsku obnovu troše upola manje toplinske energije. Kod njih je to otprilike četverostruka prosječna toplinska potrošnja. Mislim da je to definitivno prenapuhano, poručio je.

Komentirajući tu problematiku, ističe da je samo 10 posto stanova u sustavima centraliziranog sustava centralnog grijanja.

- Na njih se odnosi ovo cijelo čudo. Ostalih 90 posto ljudi može trošiti struje koliko hoće, drva koliko hoće, nafte koliko hoće i sada se netko doslovce iživljava nad ovih 10 posto, zaključio je.

Cijelo gostovanje pogledajte u nastavku: