Ribari traže promjenu EU pravila: 'Radar nam je i otac i majka!'

Ribari već dugo upozoravaju na ozbiljne probleme u financiranju dijela svoje opreme. Europska unija smatra da radari i GPS uređaji utječu na povećani izlov ribe te je zaustavila njihovo financiranje iz fondova. 

Ribari pak poručuju da je riječ o pogrešnoj percepciji – navigacijska oprema, tvrde, služi isključivo sigurnosti plovidbe.

Antonio Šunjić treća je generacija u ribarskoj obitelji. Za more i od mora živi. Kaže, to je posao, ali i ljubav – jer da nije tako, odavno bi odustao.

– Kad ti je nešto u krvi, ne možeš to prominit. Ja koliko virujem u ribarstvo, nadam se da će opet doć neka normalna vrimena. Zato sam i gradija novi brod od 15 metara, da i moji sinovi nastave, govori Šunjić.

Ima tri koćarice, zna biti i po dvadesetak dana mjesečno na moru. No ribe je sve manje, lovišta su sve dalja, a složiti posadu dodatni je problem.

– Uvik je isto, uvik je teško. Nekad ima više, nekad manje ribe. Troškovi nas ubijaju, a malo je i poskupila riba – sve to jedno na drugo ide. Posada je veliki problem, mladi ne žele, stariji odlaze u penziju. Ostala je strana radna snaga, ali ne možemo se dobro sporazumit, kaže Šunjić.

'Brod i more ne opraštaju'

Višegeneracijsku ribarsku tradiciju nastavio je i Dubravčanin Dinko Cvitović.

– Ja sam jedini koćar iz Dubrovnika, drugoga nema. Sljedeći je u Lovištu, kolega ima dva broda. Ja sam jedini na području Dubrovnika, ističe.

Ima dva broda i 14 zaposlenih.

– Ja bi se sad ostvija jer sam stariji, ali to zavoliš kad si mlad. Ovo je ozbiljan posao, imamo velike brodove od 26 metara, jedni smo od najvećih na Jadranu i sad nema odustajanja. Kad ne biste šest mjeseci ulagali kad se nešto pokvari ili ne biste pratili tehnologiju, mi bismo bankrotirali. Brod i more ne opraštaju. Sve mora biti sigurno, naglašava Cvitović.

Spor oko navigacijske opreme

Upravo je navigacijska oprema – radari i GPS – izazvala prijepor između ribara i Europske unije. Bruxelles smatra da takva tehnologija utječe na povećani izlov ribe, dok ribari tvrde da služi isključivo sigurnosti života na moru.

– Moramo shvatiti da smo turistička zemlja s nautičkim turizmom. Jedrilice i brodovi, mi jedni drugima smetamo. Taj radar nam pomaže da netko ne pogine. Mi se provlačimo između škrapa, idemo skroz uz obalu. Kad netko kaže da je radar nešto drugo osim sigurnosti plovidbe, ja bih ga pozva da ga moji ribari odvedu noću na plovidbu pa nek se provuče bez radara, poručuje Šunjić.

Cvitović dodaje kako se jadranske ribare stavlja u isti koš s Atlantikom.

– Nas stavljaju u isti zakon kao Atlantik. Nama su radari oči broda kad smo u kiši, magli, po danu. Kad ulazimo u dubrovačku luku, imate puno malih brodica koje nisu osvijetljene i oni misle da ih mi vidimo. Radar to pokazuje, a ja još stavim dva mornara naprid da se nešto ne dogodi, kaže.

Velika investicija bez potpore

Vrijednost novog radara iznosi od 10 do 15 tisuća eura, što je za mnoge velika investicija.

– Možete vidit po brodovima, naša oprema je zastarjela. Tehnologija je išla naprijed, a naša je sve slabija, ne očitava dobro. Radar je nama sve, i otac i majka, jer bez njega ne možemo doći u porat. Mislim da bi EU trebala natjerati ribare da svakih deset godina obavezno mijenjaju radare, a ne da misle da to pridonosi ulovu. To je sigurnost, ističe Šunjić.

Cvitović objašnjava i ulogu GPS-a.

– Taj radar kojim se mi služimo služi da znamo gdje smo i koliko smo udaljeni. Ne služi za bolji ulov. GPS daje točnu poziciju kad bacamo mreže. Ima puno grebena i ako pogriješimo, uništimo mrežu, a jedna mreža košta 10 tisuća eura. U nestašici ribe koja je sada na Jadranu trudimo se nešto napraviti, ali da bismo ulovili, idemo u rizik – tu su stijene, provlačimo se. To nije za lov, nego za sigurnost, naglašava.

Ribari poručuju da je netko – na kopnu i u toplome – pobrkao lončiće. Navigacijski sustavi, kažu, ne donose dodatne prihode, nego sigurnu plovidbu i sretan povratak kući.