Tunolovci Pavlović ljubav pretvorili u posao

Ribolovci Pavlović prije 10-ak godina počeli su se baviti ribolovnim turizmom, a onda su ljubav prema ribolovu pretvorili u posao. Zajedno su proživjeli puno lova, priča i iskustava, a na jednom takvom bili smo i mi. 

Miran ponedjeljak, a mi smo se zaputili u ne tako mirnu avanturu. Brodom smo zaplovili s iskusnim tunolovcem Markom. Dok smo plovili u lov na najveću ribu na Jadranu, brat Siniša i sestra Marijana ostavljali su trag, odnosno brumali su. Prvo su ručno sjeckali srdelu i bacili u more, a zatim cijele srdele stavili u srdomatik.Vrijeme je idealno za lov na tunu.

- Po nekom mom iskustvu, ovako kad počinje jugo i prvi dani juga dok se može još ići na more kad nisu valovi preveliki je jako dobro za tunolov, ono što je još dobro promjena je bila prije sat vremena, sad ide prema niskoj vodi i tu očekujemo dobre šanse za griz, imamo sve dobre preduvjete, ako nas jugo ne potjera s pozicije imamo šanse do kraja dana uloviti, za HTV emisiju More rekao je Marko Pavlović, tunolovac. 

Da si povećamo šanse, postavili smo tri štapa. Na svakom od njih srdela kao mamac. 

- Moje iskustvo kaže da ne treba komplicirati jednostavno, isprobavam svake godine nešto drugo, nekad probam nešto, vidim da mi se nije baš sviđalo, onda jednostavno sljedeću sezonu uzmem nešto drugo i ne razbijam previše glavu oko tih detalja. Jedino ovaj florokarbon i prevezi mi iskustvo kaže da kad stavim tanje, 80 libri, to je tanje od milimetar, 0,74, 0,78 zavisi o proizvođaču, šanse za griz su veće, tanji predvez slabije ga riba vidi i šanse za griz su veće, objasnio je Pavlović. 

Ljubav prema ribolovu 

Ljubav prema ribolovu u obitelji je Pavlović od malih nogu. Brat Siniša kupio je brod i ljubav pretvorio u posao.

- Moje profesionalno zanimanje je, glavno zanimanje je profesionalni ribolov na plivarici tamo sam već 20 godina, 15 godina kapetan. Prije 10-ak godina smo započeli s ribolovnim turizmom kao s nekom granom u kojoj smo vidjeli da ima prostora za razvijati se, počeli smo s manjim brodom od ovog, ali isti način ribolova na tunu i na mali ribolov kao na manje vrste, rekao je Siniša Pavlović, ribar. 

- On voli reći da sam ja njemu kupio brod da on uživa na njemu, ali nije to baš uživancija. Uvijek sam lovio male ribe cijeli život i onda smo rekli da moramo loviti najveću ribu u Jadranu koja živi pa smo krenuli loviti tune, zarazili smo se time, ali pozitivno, više kao sport i kao ljubav pa onda smo to pretvorili u posao, dodao je.

- Mi lovimo sportski odnosno turistički, nemamo kvotu za vađenje ribe tako da ju vraćamo. Ako se ljudi pitaju od kud nam slike postojala je turistička kvota koja ove godine nije izašla za chartere šta bi isto trebala, mislim ako se gleda kao ribolovni turizam trebala bi biti jedna kvota dostupna chartera, objasnio je Siniša. 

Prostor za napredak 

- Bez obzira na to što mi već deset godina to radimo još uvijek je ogroman prostor za napredak gdje bi osim nas trebali prepoznat to i ostali, turističke zajednice i lokalna samouprava da shvate da je to jedan dio turizma, jedna grana turizma koja može produljiti predsezonu i sezonu da se malo rastereti i ta špica i da imamo goste koji stvarno dolaze zbog ribolova jer Istra je jako dobra destinacija za lov ribe, tune pogotovo jer u 9,10 mjesecu dolaze velike ribe ovdje na zapadnu obalu Istre, pojasnio je Pavlović. 

- 90% turista sigurno zna da ne postoji 100% da ćemo upecati tunu, tako da sami sebe zabavljaju tim putem, popijemo nešto, razgovaramo pričamo i ako ne uhvate tunu mislim da nitko nije bio tužan, kazala je Marijana Pavlović, tunolovkinja. 

- Kako su uzeli brod jednostavno mi je dosadilo konobarenje i odlučila sam malo promijeniti posao i tako sam provela dvije godine s Markom na brodu dok nije došla obitelj i djeca tako da sam sada to malo zanemarila, ali mislim da ću se vratiti, u tu vrstu posla. Bude jako zanimljivo, mora ih se malo animirati dok ne dođe ta riba, ako dođe ili ne dođe, dodala je. 

- To je sve dio ribolova, svodi se na to da je stvar uživati na moru u cijelom tom procesu hoće li se tuna uloviti ili ne, nažalost danas nismo imali sreće bez obzira na to što su mi izgledali uvjeti kao jugo i to da će biti dobro, ali tune za sada nema, objasnio je Marko. 

Ribarske priče 

-  Puno ulova, puno priča, puno iskustva puno zabavnih trenutaka, ulova u raznim situacijama, po mirnom moru, po velikom moru, imam tu videa, meni je najdraži dio ulova kad tuna zagrize taj zvuk. Uvijek isto uzbuđenje to kažem da je moja moć da ja se mogu uzbuditi nakon 400, 500 tuna što smo ulovili ja se svakoj veselim, dodao je. 

-  Najveći ulov je bio 270 kilograma imam tu sliku, izgleda nestvarno veliko, ta riba to je bilo na prijašnjem brodu, znači jedva da je stala u brod i čak su ju s viljuškarem trebali vaditi, evo cijela ekipa, opisao je Marko. 

Tunu nismo ulovili  praznih smo udica i mi i galebovi koji su budno pratili naš tunolov. A to znači da ćemo zaploviti prema kopnu, a uloviti najveću ribu u Jadranu pokušat ćemo neki drugi put.