Obitelj Virag iz Ludbrega do sada je od izumiranja spasila više od dvije stotine starih sorti ruža. Iako su bile otporne na bolesti, u Europi su počele nestajati prije 250 godina kada su na ove prostore počele stizati ruže iz Kine. Križanjem s ovdašnjima, nastajale su nove i lijepe vrste, no ova podravska rasadničarska obitelj želi sačuvati što više autohtonih, jer su po mnogo čemu specifične i sve više ljubitelja cvijeća želi ih ponovno u svojim vrtovima.
Na 2,5 hektara polja u okolici Novog Sela Podravskog, obitelj Virag ima posađeno gotovo 40 tisuća sadnica ruža, od kojih četvrtina pripada vrlo rijetkim starim sortama. Gotovo 30 godina skupljali su ih u Hrvatskoj i inozemstvu.
- Mi smo zbirku stvarali dugo godina iz raznih izvora. Zadnjih godina su aktualne Damaščanske ruže pa se malo fokusiramo njih, kaže proizvođač ruža Ivan Virag.
Za razliku od novih vrsta, stare sorte cvjetaju samo jednom na godinu, ali su otporne i imaju intenzivan miris pa su sve više tražene.
U Podravini nije moguće naći dvorište u kojem nema ruža, kažu nam Podravci.
Proizvođači ruža dobivaju poticaje, ali žale se na nedovoljno natječaja iz Programa ruralnog razvoja.
- Ukrasno bilje je proizvodnja koja je uvijek nekako na kraju, teško se uopće možemo javiti na neki natječaj, da bi mogli zadovoljiti uvjete, govori Ivan Virag.
Ivan vjeruje da će sve doći na svoje jer samo tada proizvodnju će moći i proširiti.