Ibrahimovo iščekivanje Godota

Ibrahim Čajtinović iz Gunje ovčarstvom se bavi već 25 godina i ono je za njega, kaže, mnogo više od običnog posla. Tradicija je to koja se prenosila s koljena na koljeno.

Danas se njegova obitelj može podičiti velikim stadom, a briga o njima je neprekidna. Svaki dan pojedu oko 60 bala sijena i zato proteklih godina dana s grčem u stomaku ulaze među svoje ljubimice.

- Obrađujem 5,5 hektara zemlje, posjedujem negdje oko 400 komada ovaca sa janjićima, 250 rasplodnih grla, kaže Ibrahim. 

Njegova supruga Sanela Čajtinović kaže kako bi voljela da im mogu dati više.

- Volio bi im dati što više, ali stvarno ekonomski ne možemo. Na ovu cijenu žitarice 250 kuna, plaćam kukuruz, ne sijem ništa. Meni bi trebalo na 10 ovaca jedan hektar po grlu znači na 270 komada, otprilike 27 hektara. Tako piše u papirima i tako bi otprilike trebalo biti po mojoj računici, kaže Ibrahim. 

Pošto nema dovoljno zemlje da prehrani svu svoju stoku, javio se na natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta koje je prije dvije godine raspisala Općina Gunja.

- Na natječaju sam prošao kao najbolji ponuđač, ali natječaj je poništen, kaže.

U Općini kažu kako je većina zemlje u Gunji ranije podijeljena, a od 2017. godine proveden je samo jedan natječaj.

- Na tom natječaju je dobio gospodin Čajtinović koji ima puno grla tako da je povjerenstvo odradilo svoj posao i on je dobio tu zemlju. Međutim dotadašnji posjednik koji je bio u posjedu se žalio na Ministarstvo poljoprivrede i ono je donijelo nama naputak da trebamo raditi izmjene i dopune plana raspolaganja poljoprivrednim zemljištem. To smo učinili. Nažalost, to su sve postupci i procedure koji traju, rekao je Anto Gutić, načelnik Općine Gunja.

A dok čeka raspisivanje novog natječaja na koji će se ponovo javiti Ibrahim hranu mora kupovati. Sve što želi, kaže, je dobiti zemlju da ju sam uzgoji.

- Milostinja mi ne treba, hvala Bogu imam, ali ako me nešto pripada radi ovih ovaca po zakonu, onda to tražim, kaže.

Najviše ga kaže žalosti što u Općini Gunja ima zemlje koja stoji neobrađena.

- Ne znam kome to pripada. Srce čovjeka boli kada prođe tu, a korov. Tri-četiri godine najmanje kako pratim da nitko nije ništa posijao, da stoji neobrađeno, kaže Ibrahim.  

Lokalna je vlast ne može ni ponuditi na natječaju, i to zato jer je godinama zapuštena i zarasla.

Sve što Ibrahim želi je dobiti česticu zemlje koja mu, kaže, s obzirom na broj grla i pripada. Njegove oči uprte su sada u novi natječaj koji bi se trebao uskoro raspisati, a nakon kojega će saznati ima li njegova farma uopće budućnost.