U dolini Neretve sade se lubenice, na tržište stižu s prvim vrućinama

U dolini Neretve sade se lubenice. Omiljene su nam ljeti i dozrijevaju baš kada počinju vrući dani, a trebalo bi ih biti oko 15 tisuća tona. 

Od tek malene sadnice do ploda koji može težiti i više od 20 kilograma – tako izgleda put lubenice, omiljenog ljetnog voća. Da bi Neretvanska lubenica stigla na stolove domaćih kupaca, potrebni su mjeseci rada i ustrajnosti poljoprivrednika.

– Ova lubenica je sađena 9. 4. Vrijeme je otkrivanja. S obzirom na to da su veliki korovi na ovom području, imamo velikih problema sačuvati lubenicu, da ne ostane u tom korovu, izjavio je proizvođač Neven Mataga.

Nema premca neretvanskoj lubenici

Dolina Neretve, gdje se lubenica uzgaja na otvorenom, drugo je najvažnije područje po količini uzgoja nakon mandarina. Iako proizvodnju često ugrožavaju vremenske neprilike, potražnja na tržištu je i dalje velika.

– To je tržište pokazalo ovih godina. Ona je vrlo tražena. Ukoliko se poštuje da se bere kad je zrela, da se ne bere zelenija, mislim da nijedna lubenica nema premca u odnosu na neretvansku, kazao je agronom Nikica Matić.

Najpopularnija sorta je Mersini – cijenjena zbog boje, sladora i praktične veličine.

– Tamnije je boje, ima crvenije meso. Ima puno veći briks, odnosno što mi zovemo slador. Kad dođe na tržište, taj neki kontrast i boja dolaze do izražaja. A i nije prevelika, što kućanstva traže. Ako imate preveliku lubenicu – di ćete s njom? Razumite?, pojasnio je proizvođač Leon Drljepan.

Mladi ostaju uz polja – i lubenice

Iako uzgoj traži puno ulaganja, a poskupljenja ne prestaju, mladi proizvođači ne odustaju.

– Teško je! Borimo se, ne damo se i ustrajemo da ne idemo ni u Irsku ni Njemačku, nego jednostavno želimo ovdje ostati i napredovati. Želimo da naša djeca ovdje ostanu, da vide da se ovdje stvarno može živjeti, a ne ići nekome drugome zarađivati, poručio je Drljepan.

Jer, oduvijek se znalo – jesen je za mandarine, a prvih 30 stupnjeva za lubenice i dinje.