Prvi put nakon 10 godina Osječko-baranjska županija ima više od 90 tisuća zaposlenih. U Osijeku je manje od 5000 nezaposlenih. No, ponuda na tržištu rada prečesto ne prati potražnju, što je poslodavce odavno okrenulo radnicima iz inozemstva. Među tim radnicima ima i onih koji su sezonski rad zamijenili stalnim boravkom u Slavoniji. Dolaze sa svih strana svijeta.
Od jednog gradilišta zgrada osječkog Zavoda za zapošljavanje udaljena je samo nekoliko metara. A ondje je više od 1200 oglašenih radnih mjesta. Domaćih radnika, posebice u građevini, često nema dovoljno. Nerijetko, na osječkim gradilištima čuje se samo albanski jezik.
Od početka ove godine u osječkom Zavodu predano je 740 zahtjeva za izdavanje radne dozvole za zanimanja odobrena na popisu, a 590 je ocijenjeno pozitivno. Nizzar Daboussi je nakon odlaska iz Tunisa radio u nekoliko europskih zemalja. Hrvatsku obalu nakon 2 sezone zamijenio je kontinentom, oženio se Slavonkom i počeo novi život.
- Hrvatska je jako dobra zemlja. Dobri ljudi, dobra plaća, sve je baš dobro za mene. Imam malo dijete i imam familiju i bolje je naravno meni ovdje, da, kaže Nizzar.
Twana Rasul ima drugačiju priču. Kao petnaestogodišnjak u imigrantskom valu stigao je iz kurdskog dijela Iraka. Htio je u Finsku, no život ga je vezao uz Osijek gdje je završio Obrtničku školu. Čudno je ljudima, priča Twana - kad im kaže da je iz Iraka. "Kao, nisi ti iz Iraka sigurno - ti si iz Našica itd. I da sam Dalmatinac i to su mi rekli", kaže.
Brazilac Moises Luiz u Slavoniju je došao igrati nogomet. Život ga je također odveo u frizerske vode. Razlike Brazila i Hrvatske primjećuje. Kaže kako su ljudi malo drugačiji, u Brazilu su više otvoreni.
- Žao mi je što se puno ljudi iselilo. Ali svi ti ljudi su zapravo napravili širinu i prostor nekome drugom. Volio bih da se ljudi vrate, da se ovaj grad opet napuni i to je to, komentira poslodavac Toni Vlaškovac. Puni se ponovno, no ne toliko povratnicima koliko onima koji sa svih strana svijeta svoju sreću tek počinju tražiti u slavonskoj ravnici.