Udruga Franak: Potrošači nakon konverzije imaju pravo utvrđivati ništetnost ugovora

Sud EU donio je još jednu kvalitetnu presudu koja se tiče kredita s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom kamatnom stopom koje su zakonskom konverzijom promijenjene u valjane odredbe. To je presuda koja je slična presudi C-118/17, i odnosi se također na mađarski slučaj konverzije ništetnih odredaba u valjane odredbe.

Što se presudom utvrdilo? 

Udruga Franak u svom priopćenju kaže da nacionalni sud ne smije intervenirati u ugovor koji ne može opstati nakon uklanjanja ništetnih odredbi, i ne smije zamijeniti ništetne odredbe valjanima kako bi tako održao ugovor na snazi.

Nadalje, tvrde da od stupanja na snagu ugovora koji ne može opstati bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa do zakonske konverzije ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, nije moguće održavati na snazi primarno ništetan ugovor odnosno ne postoji zakonska mogućnost konvalidacije ništetnog ugovora u valjani ugovor.

Ističu da je ta presuda još jedan dokaz da hrvatskom konverzijom nisu konvalidirane ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da potrošač ima pravo sudski utvrđivati ništetnost ugovora i nakon zakonske konverzije, a sve to u skladu je s već donesenim odlukama Vrhovnog suda RH Rev-2868/18 i Rev-18/2018.

Iz Udruge Franak dodaju da ono što u Hrvatskoj nedostaje da bi slika bila potpuna jest pravo potrošača na obeštećenje, nakon utvrđenja ništetnosti koja je nedvojbena.

Bitni paragrafi iz presude

Udruga je izvijestila koji su važni dijelovi iz presude. 

Ističu da je nacionalni sud utvrdio da se odredba o valutnom riziku odnosi na glavni predmet ugovora. Kažu da nacionalni sud ne može dopuniti ugovor izmjenom sadržaja ništetne ugovorne odredbe.

Utvrđivanje ništetnosti za posljedicu, dodaju, ima ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da te odredbe nije bilo, uz povrat koristi koje je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge neosnovano stekao na potrošačevu štetu na temelju nepoštene odredbe.

Nacionalni sud, ističu, treba naložiti da se potrošaču vrate svi iznosi koje je kreditor nepošteno stekao, i to na temelju stjecanja bez osnove.

Nadalje, kažu da ovlasti suda ne smiju se širiti izvan nužno potrebnog kako bi se potrošača zaštitilo od štetnih posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora.

Kažu da nacionalni sud nema pravo prilagođavati ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi kako bi se ugovor održao na snazi.

Poručili su da praznine u ugovoru nastale uklanjanjem ništetnih odredbi ne mogu se popuniti na temelju nacionalnih odredaba općeg karaktera.

Od dana sklapanja ugovora pa do dana zakonske konverzije, navode, nije moguće zamijeniti ništetnu ugovornu odredbu valjanom te nije moguće ništetan ugovor održavati na snazi do dana zakonske konverzije.

Prevedeno na hrvatski slučaj franak, znači sljedeće:

Iz Udruge ističu da potrošači nakon konverzije imaju pravo utvrđivati ništetnost ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom kamatnom stopom.

Dodaju da Vrhovni sud RH mora omogućiti potrošačima puno obeštećenje na temelju utvrđenja ništetnosti, ako konverzijom puno obeštećenje nije postignuto.

Za kraj pozivaju Vrhovni sud RH da konačno zaustavi agoniju 55.000 potrošača i odluči o njihovim pravima nakon konverzije.