Zašto divljaju cijene nekretnina?

Ulaganje u stanovanje je kao ulaganje u dionice, pa se u trenutku potrebe nekretnine prodaju. Ne mislim da je to loše, to je prisilna štednja, kaže Nedjeljko Marković iz Pragme.

Je li mjera subvencioniranja kredita utjecala na rast cijena stanova, zašto su poskupjele i cijene najma stanova te jesu li ovakve mjere dugoročno dobra stambena politika, odgovorio je u Studiju 4 Nedjeljko Marković iz udruge Pragma.

Stambena politika

- Ako govorimo o jednoj sustavnoj politici koja znači niz mjera, niz javnih djelovanja, koja znači ciljanu i sustavnu intervenciju države u određenom području, onda nemamo stambenu politiku kao takvu. Imamo dijelove stambene politike, imamo određene mjere kao što je današnja naša tema kao što je subvencioniranje kamatnih stopa, odnosno subvencioniranje prvog stana ili kuće. To su pojedinačne mjere, to su dobre mjere u smislu da pomaže određenom broju naših građana i kao takva nas stambena politika i njezina izgradnja tek čeka, rekao je Nedjeljko Marković.

- Dugoročno ako gledamo razini pojedinaca, na razini obitelji koja kupuje taj stan to će biti jedno od rješenja kako će dobiti svoj prvi stan, prvu kuću. Kratkoročno možemo reći da je ova mjera izvrsna zato što pokriva dio kredita od 30% do 51% mjesečne rate i to sigurno znači brojnim obiteljima. Dakle, u sljedećih pet godina ako se još rodi dijete tijekom trajanja mjere ta mjera se produljuje za dvije godine, a ako obitelj ima djece, dodatno se dobiva godina subvencioniranja, dakle obitelj kojoj se rodi dijete i još ima djece ima devet godina subvencioniranja. To je ako gledamo dugoročno jedna dobra mjera koja pokriva jedan dobar dio života te obitelji. Doba mjera je i što su kamatne stope banaka niske, navodi Marković.

Kako se subvencioniranje odrazilo na tržište nekretnina, cijene kvadrata i cijene najma

- Država je probala intervenirati i odlučila plaćati do 1500 eura, no tržište se tu otelo, očito je tu bio veliki pritisak, vlasnici odnosno oni koji prodaju stanove su ovo shvatili kao dobru priliku za dobru zaradu što je s njihove tržišne strane očekivano i logično no to je sigurno podiglo cijene.

- U Zagrebu bilježimo zadnjih nekoliko godina stalni rast cijena tako da cijene čak starogradnje iznose između 2000 i 2200 eura, a novogradnja je čak i do 3000 eura. To govorimo o gradu Zagrebu, on je specifičan, puno vodimo brigu i o demografiji, odnosno migracijama, grad Zagreb i dalje, iako zadnjih par godina ili mjeseci nešto slabije, ali bilježi pozitivan migracijski saldo, dakle više ljudi dolazi u grad nego što iz njega odlazi. Trenutačne cijene su, kaže, previsoke u odnosu na standard života i standard plaća koje imamo.

Imamo program poticajne stanogradnje i to je dobra stvar, no sve te mjere obuhvaćaju osobe koje imaju pristojna primanja. Oboje moraju biti zaposleni, sve mjere su usmjerene zaposlenima. S druge strane imamo one s niskim plaćama i nestabilnim poslovima, veliki je nesrazmjer između onoga što se nudi i što si osoba može priuštiti, tvrdi Marković.

Podstanarstvo

- Ono što možemo dodatno ponuditi je ciljana gradnja za najam, gdje je država partner s bankama i s drugim poslovnim subjektima. Tu kasnimo duboko za brojnim europskim zemljama. Dugoročni najam u Hrvatskoj nereguliran i ne postoji pa su mlade obitelji prepuštene klasičnom podstanarstvu,rekao je Marković.

Najugroženije su mlade obitelji i starije osobe koje nisu riješile stambeni status, te osobe s invaliditetom. Imati  stan znači imati sigurnost, to nije samo materijalno vlasništvo, to je ulaganje, štednja za starost. Zato je ulaganje u stanovanje kao ulaganje u dionice, pa se u trenutku potrebe nekretnine prodaju. Ne mislim da je to loše, nego da je to prisilna štednja, zaključuje Marković.