Američki plavi rak - prijetnja ili prilika?

Američki plavi rak još je prije 50-ak godina unesen balastnim vodama. Predator je, uništava vrše, jede autohtone vrste rakova, ribe i školjke. Američkim plavim rakom pozabavilo se i Sveučilište u Dubrovniku.

Laguna Parila na ušću Neretve bila je jedno od najbogatijih ribolovnih područja u Neretvanskom kraju. Bila ali više nije, mali ribari su ogorčeni - sve zbog američkog plavog raka.

Ličinke plavog raka u pločanski su akvatorij najvjerojatnije došle balastnim vodama brodova i vrlo brzo se razmnožile na području ušća Neretve. Upravo zbog toga Odjel za Akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku pokrenuo je projekt Monitorig plavog raka. Cilj projekta je pronaći način kojim bi se zaustavila invazija tog  predatora.

- Dvije su glavne metode borbe protiv tih invazivnih vrsta, ne samo njega i biljaka i životinja. Prva je dakle sanitarni izlov koji se temelji na tome da izvučemo iz prirode što više toga plavoga raka tih životinja invazivnih i da ih uništimo. Tipičan primjer je ambrozija u Slavoniji. Drugi način je da invazivne vrste shvatimo kao novi resurs, u ovom slučaju ribarstveni i da ih počnemo koristiti u ribarstvu i u turističkoj ponudi koja se na tome temelji - objašnjava prof. dr. sc. Branko Glamuzina sa Sveučilišta u Dubrovniku.

Protiv američkog raka najlakše se boriti uz pomoć Amerikanaca. Upravo zbog toga profesor Glamuzina za svog je prvog pomoćnika u projektu izabrao prezimenjaka povratnika iz Amerike. Stanko Glamuzina je mnogo godina lovio školjke u Luizijani a ni lov na plave rakove nije mu stran. 11 je pravih američkih vrša od čelične žice obložene plastikom razbacano po laguni u kojoj se mješaju riječna i morska voda.

- Tri puta tjedno vrše pregledavamo i onda brojimo ulov napravimo strukturu populacije po veličnama, po spolu i određujemo kakva je komercijalna vrijednost pojedinog ulova po jednoj vrši . Dakle, ulov varira od petog do devetoga mjeseca kad je sezona plavoga raka, možda od dva do tri po vrši pa do 10-tak 15 po vrši - kaže prof. Glamuzina.

30-ak kilograma rakova iz ne bi donijelo osobitu zaradu. No s više vrša, kaže Stanko, moglo bi se zaraditi, možda ne onoliko koliko u Americi, ali ipak pristojno.

- A cilj ovog monitoringa je dobiti više informacije kako bi se ovakav način izlova koncesionirao i stavio u legalne zakonske okvire. Tako bi plavi rak mogao postati turistička ponuda same delte Neretve - kaže prof. Glamuzina.

Meso plavog raka prava je delicija. Zaživi li projekt profesora Glamuzine jela od plavog raka pripremljena na hrvatski način, zasigurno će se naći  na jelovnicima mnogih domaćih restorana.