14:48 / 18.04.2020.

Autor: A.A.G./HRT

Avantura seizmičkog učvršćivanja kuće isplatila se u deset sekundi

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL/Ilustracija

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL/Ilustracija

Foto: - / PIXSELL

Bračni par sa Šalate živi u kući koja je u okruženju kao dio zaštićene urbanističke cjeline.
Bračni par sa Šalate živi u kući koja je u okruženju kao dio zaštićene urbanističke cjeline. Prema urbanističkim uvjetima Grada Zagreba njeno pročelje mora odgovarati duhu vremena u kojemu je naselje izgrađeno. Tek s dvorišne strane vlasnici si mogu dopustiti slobodu uređivanja. No, za svaki zahvat potrebno je konzultirati Grad i, dakako, platiti dozvole i poštivati uvjete koje je Grad propisao.

U takvim su uvjetima davne 2008. krenuli u avanturu preuređenja kuće i seizmičkog ojačanja. Već sam put do dozvola stajao je živaca, a i novca, ali kasniji su radovi trajali godinama.

Kuća je smještena u naselje građeno  još 30-tih godina prošloga stoljeća, sam objekt izgrađen je 1933. I pripada u dio tzv. Službeničkog naselja na zagrebačkoj Šalati.

Visoka je to prizemnica, građena tada klasičnom gradnjom, puna opeka, međukatna konstrukcija su drvene grede na nosivoj čeličnoj traverzi na nosivom zidu, a naknadno su dograđivani mansardni aneksi. Sve je to bračni par koji je želio ostati anoniman doznao tijekom preuređivanja i seizmičkog ojačavanja.

Možda to nikad ne bi radili da kuću, igrom životnih okolnosti, nije bilo potrebno preurediti u dva potpuno odvojena stana. A da bi svi bili zadovoljni rješenjem, bilo je potrebno napraviti, kažu nam, temeljit rekonstrukcijski zahvat na kući.

Koliko temeljit, smiju se danas, i nabrajaju: polaganje drenaže, ojačanje temelja, izvedeni su vertikalni i horizontalni armirano betonski serklaži na postojećim vanjskim zidovima pročelja kuće i poprečna armirano betonska greda, što je u naravi seizmičko ojačanje objekta.

- Pročelja se nismo usudili dirati, jer nas je bilo strah narušiti statiku
susjednog dvojnog objekta izgrađenog u isto vrijeme, kažu nam.

S dvorišne su strane imali više manevarskog prostora pa su izgradili armirano betonsku garažu koju su prislonili uz kuću, pa im krov te garaže danas služi kao terasa.

Cijeli je projekt zahtijevao pomno planiranje, priličnu količinu živaca i poznavanje materije. Prvo su našli statičara, kako drugačije u Hrvatskoj, nego preko poznanstava. U susjedstvu imaju arhitekta koji im je preporučio statičara, a iz tog projektnog ureda bio je i nadzorni inženjer.

Izvođača radova našli su, također, preko poznanstava, neke daljnje rodbine, ali, kako nam kažu, ne bi ga preporučili premda ne mogu reći da su nezadovoljni njegovim radom.

No, smiju se, nije imao mnogo prostora za manevriranje niti loš rad jer mu je tijekom svih radova nadzorni inženjer zaista nadzirao proces rada. Usprkos tomu, u jednom su se trenutku razišli i usred radova mijenjali izvođača što je također odnijelo i vremena i živaca i novca.

- Taj početni dio radova, koji je uključivao rušenje i odvoz starog objekta, iskope i zemljane radove, aneks u kojem je izvedeno novo stubište za gornju etažu i podrum i novi dio podruma, sa svim ranije nabrojanim ojačanjima i drenažom objekta i jedva nekako pod krov,  stajalo je cca 80.000 EUR i onda smo par godina stali, pa polako stolarija, pa fasada, pa na kraju unutarnje uređenje, ali kredit se otplaćivao..., govore danas sretni što su se riješili konačno svega i kredita i uređenja koje je trajalo godinama upravo zbog troškova koje im je donijelo seizmičko ojačanje.

Za taj novac mogli su kupiti gotov stan negdje u novogradnji, a i kad su u potpunosti razrušili zidove, ojačali temelje i učinili sve što seizmičko ojačanje podrazumijeva, na kući se činilo kao da se nije dogodilo ništa. A 80.000 eura bio je novac kojega su već uložili i otplaćivali.

No, o kupnji stana, drugoga, nisu razmišljali. Ova je kuća djedovina, došla je u nasljedstvu, na kraju, kažu nam, imaju još jednu nekretninu u vlasništvu i nekad su razmišljali da su nju trebali urediti bez kredita i "živjeti bez briga i bez banaka za vratom".

No, u tom trenutku, ovo uređenje sa seizmičkim ojačanjem činilo im se kao logična solucija. Nisu ni znali točno koliko će sve to platiti na kraju..

Pa ipak, tijekom tog jutra, 22.03.2020. kad je Zagreb zatreslo moćnih 5,5 po Richteru, a cijeli centar s dobrim dijelom Šalate pretvorio se u oblak prašine od šute, žbuke i popadalih dimnjaka, cjelokupna im se investicija isplatila. U deset sekundi to je postalo više nego jasno.

- Ne bismo voljeli ponovno doživjeti taj potres, nadamo se da smo potrese odradili za sljedećih 150 godina. U kući se nije dogodilo ništa, osim što je na etaži iznad golemi akvarij od 200 litara vode pao na pod, pa se od udarca srušila i slika sa zida i to ravno na krevet na kojemu smo spavali, kažu nam.

Krevet je plesao u ritmu potresa, ali zidovi su u potpunosti izdržali. Pukotine nema nigdje nijedne, ne ozbiljne, puknula je malo žbuka na spojevima starih i novih nosivih serklaža, čak se po tome mogu pratiti serklaže, njihove pozicije, u zidovima.

No, za sanaciju će biti dovoljna jedna vreća žbuke, a na tom dijelu moraju riješiti i problem s vlagom- nemili podsjetnik na izvođača.

Kad se sjete svega, drago im je da su odlučili uložiti novac u seizmičko ojačanje. Susjed koji je kupio kuću do njih još je radikalnije radio adaptaciju, maltene srušio potpuno stari objekt i sagradio novu kuću, to takva je investicija, kažu nam, izvan njihovih dosega. Te su dvije kuće jedine prošle bez problema u naselju.

Identični tipovi objekta koji su uokolo njih i na kojima ljudi nisu ulagali u seizmička ojačanja, tek eventualno u fasade, ostali su bez dimnjaka, kažu, "razmrdanih" krovišta i bez plina.

A i pukotina u zidovima ima dosta. Sreća je da se nijedna od tih starih kuća nije u potpunosti urušila, no pitanje je koliko su sad, nakon potresa, zaista sigurne za život u njima.

Kažu nam da je iznimno loše prošla kuća u istoj ulici u kojoj je susjed otprilike isti iznos uložio u stolariju, krovište i fasadu, a vjerojatno je i mijenjao raspored prostorija. Ta je kuća dobila crvenu oznaku, puklo joj je pročelje i dokaz je da izgled fasade nema nikakve veze sa stvarnim stanjem stvari, a ni protupotresnom sigurnošću.

Kažu, susjed je adaptaciju te kuće počeo i završio u istoj godini, mi smo sedam godina radili i imali smo osjećaj da čekamo sedam gladnih godina kako bismo se uselili u svoje. No, sada se ta investicija višestruko isplatila.

Njihovo je iskustvo jedno od rijetkih u Zagrebu gdje su se vlasnici nekretnina odlučivali na seizmičko ojačanje kuće.

Nije bilo jeftino, dugo je trajalo, a ako takvo ojačanje za kuću koja ima dva stana i nekih 200-tinjak kvadrata stoji 80000 eura, koliko bi sve to stajalo za neku od zgrada u središtu Zagreba za što se redovno govori da bi stanari sami trebali platiti, a nešto se slično čulo i iz usta gradonačelnika Bandića?

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!