Baranjske pustare, mjesta potpunog zaborava

Dok na obali cijene nekretnina rastu u nebo, na istoku zemlje sasvim druga priča. Ondje je kvadrat stana jeftiniji za više od 9 tisuća kuna nego na jugu zemlje, ako se uopće može i prodati.

Nedaleko od Kopačkog rita baranjske su pustare, naselja za smještaj radnika na beljskim veleposjedima nastala još u doba Austro-Ugarske. Nekada pune ljudi i života, danas dijele sudbinu cijele Slavonije i Baranje.

Samo nekoliko kilometara od Bilja - cesta koja ne vodi nikamo. Pustara Kozjak - mjesto je  potpunog zaborava. U najboljim je danima  ovdje bilo i do 800 stanovnika, danas ih samo 24-ero.

- Lijepo je  bilo  živjeti imali smo svoj dom , kino, kuglanu. Sve smo imali, kaže nam Mira Lovenjak. Rijetko tko navrati. Češće sretnu lisicu ili čaglja nego čovjeka. A političari dođu kada zatreba. Uglavnom uoči izbora.

- Ovdje još  nitko  nije došao da vidi kako taj narod živi. Nemamo ni trgovine, ni autobusa. Mi koji nemamo svoj auto, nemamo čime otići doktoru, poručuje Slavka Cicikaj. Umirovljenom branitelju Ištvanu Sraki suza krene na spomen sina  koji je prije godinu dana otišao u Njemačku. Radio je 15 godina na Belju i morao otići za boljim životom.

Propašću gazde Ivice Todorića ova je  plodna ravnica u vlasništvu  Fortenova grupe. Dio je tu i državnog zemljišta koje umalo nije otišlo na bubanj. Tko upravlja ostacima Belja, bivšeg  prehrambenog giganta, upravlja životom na ovom području, poručuje načelnik Željko Cicikaj. Sva je proizvodnja, dodaje - ugašena. Sve je preseljeno i uništeno.

No unatoč svemu, ovi ljudi vole svoj kraj. Tko je ugasio svjetlo razvoju  - neznanje, nebriga ili pohlepa - više nije ni važno. Dok njihova djeca odlaze, baranjske pustare, kulturno-povijesno dobro, ostaju tihim svjedokom života koji se gasi. 

Opširniju priču iz Baranje možete vidjeti u emisiji Labirint, u utorak u 21.10 na HTV 4.